U mirisu smrti traži kosti i svoje djece

FIKRET BAČIĆ IZ ZECOVA OSTAO BEZ 31 ČLANA UŽE PORODICE

Na prijedorskom maglovitom jutru, Fikret Bačić iz Zecova kod Prijedora jučer je, bez ijedne riječi, još jednom pregledao svaki od više od 3.000 kvadratnih metara Tomašice, 97. prijedorske masovne grobnice, zasigurno najveće u BiH.

Put za logor 

Od 3. septembra, od otkrića grobnice, čije su stravične slike neskeletizarnih tijela obišle cijeli svijet, Fikret  je na ovom strašnom mjestu s kojeg se širi miris smrti, bio tačno 40 puta.

On je otac dječaka Nermina (12) i djevojčice Nermine (6), amidža dvogodišnjeg Ernesta Bačića, koji su strijeljani 25. jula 1992. na Gradini kod Zecova. Zajedno s Fikretovom  suprugom Minkom, majkom Šehrijom, strinom Šidom, snahom Enisom…

U jednom danu Fikret je ostao bez 31 člana uže, a traga i za kostima više od 150 članova šire porodice. Nada se da će ih nakon 21 godine agonije i neizvjesnosti konačno naći u Tomašici.

– Svaki drugi dan sam ovdje. Ostajem po nekoliko sati. Gledam kako iznose vreće s tijelima i svaki put kada ta vreća prođe pored mene, imam osjećaj da će to biti neko od mojih. No, još ih nema. Našli su mog amidžića Sulejmana, mislim da bi tu negdje mogao biti i moj rođeni brat Refik, koji je ubijen na putu prema logoru, a koji je bio zajedno s njim… Za ove ostale, nada je velika, no… ne znam – priča nam Fikret i dodaje da Tomašicu svi trebaju vidjeti.

Smiraja za ovog čovjeka nema dok ne nađe svoju najmilije, dok ih ne ukopa i dok se oni koji su ih pobili ne procesuiraju i „ne budu tamo gdje im je i mjesto”.

Doktor Mujo Begić, šef ureda Instituta za nestale osobe BiH u Bihaću očekuje da bi drugi dio ove  grobnice, na kojem ovih dana nastavljaju ekshumacije, mogao dati i odgovor na pitanje gdje su tijela ubijenih bošnjačkih civila iz Zecova, Čarakova i Kozarca.

Neopisivo riječima

– Ovdje dolaze majke, očevi da traže djecu, braća, sestre, rodbina… Ovo mjesto je mjesto nade, ali i strašne količine boli. Mi smo svjedoci tih svakodnevnih susreta s grobnicom, s ovim mjestom smrti… I to se ne opisuje riječima, to čovjek mora doživjeti – kaže Begić i dodaje da se bol ovih porodica nikada ne može ugasiti, ali da se s pronalaskom njihovih najbližih barem djelimično može umanjiti.

U Tomašici su do jučer ekshumirani posmrtni ostaci 430 osoba, od čega su 274 kompletna tijela prijedorskih civilnih žrtava.