Sudbin Musić: Inicijativa “Prvi mart” se mora proširiti na cijelu BiH

Razgovarao: Nedim Jahic/Inicijativa Prvi mart

O posljednjim problemima i prijetnjama sa kojim se suočava koalicija organizacija civilnog društva “Prvi mart”, razgovarali smo Sudbinom Musićem, povratnikom u Prijedor, te priznatnim brocem za ljudska prava i građanske slobode kako u ovom gradu, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Koaliciji organizacija civilnog društva “Prvi mart” vlasti u RS-u pokušavaju pripisati napade i netrpeljivost prema građanima srpske nacionalnosti kao i izazivanje međuetničkih tenzija. Šta možete reći o tome?

Naravno da se ”Prvi mart” u manjem bh. entitetu definise ovako, šta bi drugo bilo za očekivati. Međutim, mislim da aktivisti ”Prvog marta” moraju učiniti sve kako bi se ova inicijativa proširila na cjeli prostor Bosne i Hercegove. Priznao to neko ili ne, povratnici su najveći potencijal integracije BiH drustva i osim povratka na svoje ognjište, u Bosni i Hercegovini je povratak dimenzija vise.

To je garant njenog dugoročnog opstanka i vraćanje Bosni duga svih onih koji ovu zemlju vole. Dok ovo pišem, u mislima sam sa Srbima i Hrvatima povratnicima također. ”Prvi mart” ce, nadam se, uskoro naći odjeka i kod Srba u Bosanskom Petrovcu i Drvaru, a i Mostaru, kao i kod od Hrvata Posavine i Srednje Bosne.

Građani Republike Srpske moraju da shvate da je politika homogenizacije teritorija Bosne i Hercegovine davno zavrsena. Politika koja pod plaštom borbe za prava Srba upravo šteti njima samima. Duboko vjerujem u običnog građanina, radnika i seljaka i u Republici Srpskoj kojima ”Prvi mart” mora dati adekvatan odgovor.

Posljednjih dana se u medijima u RS-u govori i o zabrani rada koalicije “Prvi mart”. Možete li nam reći nešto više o prijedorskom iskustvu zabrana i pritisaka koji dolaze na lokalnoj razini iz klupa skupštine opštine Prijedor?

Čujte, mnogi u Bosni i Hercegovini bi trebali biti ponukani nasim iskustvima i konacno pokazati dovoljnu kolicinu gradjanske hrabrosti pa hrabro stati u odbranu svojih prava. Mi u Prijedoru vec dugo godina osjećamo na svojoj kozi šta znači borba za ostanak i opstanak na kućom pragu. Ovdje bih zaista istakao hrabrost i pohvalu svim ostalim svojim saborcima, organizacijama i pojedincima kako u zemlji tako i u inostranstvu.

Ljudi, prevazišli smo sami sebe. Ostaje razočarenje prije svega u međunarodnu zajedncu koja posljednjih godina jako malo radi svoj posao. U ovoj zemlji, dok god funkcionise PIC, mir nije implementiran. Toga oni jednostavno ili nisu svjesni ili zbog različitih viđenja koče jedni druge. Kada su u pitanju temeljna ljudska prava I slobode, mislim da ne bi smjeli izostavljati adekvatne reakcije.

Što se tiče prijedorskih skupštinskih klupa, mi na to vise ni ne obraći amo paznju. Meni su bitniji obicni građani Prijedora. Bitni su mi građani srpske nacionalnosti, koji su svjesni činjenice da se u Prijedoru desilo užasno zlo, koji užasno tesko zive  i koji počinju polako, ali sigurno da nas prate. Skupstina grada ma kako legalno i legitimno predstavljala volju građana ipak ne predstavlja apsolutnu volju jer u Prijedoru pola stanovnista jednostavno ne glasa i ja u tome vidim potencijal.

U izbornoj jedinici 1, u kojoj se nalazi i Prijedor, na Općim izborima 2010. stranke koje okupljaju povratnike imale su preko 22 000 glasova. Srpska demokratska stranka koja je osvojila jedan mandat iz ove izborne jedinice imala je 40 000 glasova. Da li je moguće očekivati da jedinstvena Lista za povratak dostigne ovaj broj kroz mobilizaciju do 2014. godine?

Naravno da je moguće. Pa samo u mojem rodnom i najdrazem Carakovu (prigradskoj MZ) imate preko  1300 lica na biračkom spisku (otprilike 1 mandat) od kojih je oko 260 glasalo na lokalnim izborima. Broj glasova iz inostranstva je poražavajući. No, gledajući na izbore iz prijedorske perspektive mislim da pored registracije povratnika ovdje treba da se učini još dosta toga, a prije svega na animiranju jedne velike mase ljudi da glasaju.

Prijedorčani  konačno treba da prestanu biti turisti u svom gradu i u svojim kućama. Trebaju da shvate da su najčasniji dio građanstva, najveći izvor prihoda svome gradu i neko ko je definitivno pokazao da ga i najviše voli. Oni moraju da glasaju! Ne smiju dovesti u pitanje svoju imovinu i budućnost svoje domovine. Kadrovska politika pro-bosanskih političkih subjekata te način na koji se do sada funkcionisalo doveo je do poražavajućih 5 od 31 odbornika koliko ih broji skupština grada Prijedora. Birače animiraju kandidati. Ni neki nekada najpopularniji u Prijedoru ne uspjevaju direktno ući u skupstinske klupe. Narodu je jednostavno dosta jednih te istih. Minimalnih 4 poslanika u Narodnoj skupstini RS su trebala davno da budu alarm. Ovoga, politički vrhovi, barem do sada nisu bili svjesni.

Kako prevazići podjele pristune u lokalnoj zajednici, kako između stranaka, tako i između organizacija. Može li se mobilizacija i registracija nametnuti kao prioritet zbog kojeg bi te podjele mogle biti prevaziđene?

To u Prijedoru i jeste najveći izazov. Mislim da proces mobilizacije i registracije treba da prati i mobilizacija novih, svježih i vremenu u kojem živimo adekvatnih mlađih, obrazovanih kadrova koje  imamo. Svaki problem traži rješenje. Situacija u koju smo se dobrim djelom sami doveli će iskristalisati nove ljude, a samim tim nadati se i jedinstvo.

Bosancima i Hercegovcima van zemlje treba ohrabrenja i evo ja im poručujem da se ne plaše vise ničega i nikoga. Ljudi, dođite kući ili barem počnite razmisljati o povratku. Realnost je daleko drugačija i to definitivno nije Facebook, koji je virtualni kosmos svjetlosnim godinama daleko od nje. Postoji toliko toga pozitivnog. Realnost je i granica Evropske unije koja je nama u Prijedoru pred nosom.

Zbog čega je mobilizacija povratnika u RS-u bitna za cijelu zemlju? Šta poručujete sugrađanima u Federaciji, kada govorimo o inicijativi “Prvi mart”?

Ja ću i dalje da mislim da je mobilizacija povratnika i u Federaciju BiH isto tako bitna, ne dovodeći ničim u pitanje mobilizaciju povratnika za glasanje u Republici Srpskoj koja je po meni pitanje i mog opstanka u Prijedoru.

Ja beskrajno volim ovu zemlju čija je opstojnost neupitna. Svaki Srbin ili Hrvat povratnik je za mene isto tako važan. Ne zaboravimo da smo osuđeni zbog krsenja prava manjima i tzv. Ostalih, te da po tom pitanju nismo učinili nista. Ne želim uopste da gledam na svoju zemlju  podjeljeno. Problem i predstojećeg popisa, kao i glasanja, a evo pokazali su i posljednji protesti, je činjenica da se svaki taj process odvija u dva dijela.

Poruku ću radije da pošaljem svim građanima ove prelijepe zemlje, onima kojima je do nje stalo, onima željnih rasterećenja od užasne nam prošlosti, onima koji vjeruju u budućnost. Ujedinimo se, mi smo sigurno velika vecina i budućnost pripada nama.