Soldat i ostali: Ubistvo hodže ispred džamije

Sehidsko mezarje u Carakovu .23. juli 2011

U nastavku suđenja za zločine u Prijedoru, svjedokinja Tužilaštva BiH ispričala je kako je njen muž ubijen ispred džamije u selu Čarakovo u julu 1992. godine.

Svjedokinja Sefija Dizdarević kazala je kako je 23. jula 1992. bila u kući sa mužem i troje maloljetne djece, kada su začuli galamu napolju.

“Moj Sulejman i ja smo izašli na verandu i tada je jedan komšija rekao mužu da treba bježati jer ide vojska”, ispričala je svjedokinja, dodavši da je njen muž odbio da bježi.

Nakon toga, kako je rekla svjedokinja Dizdarević, ušla je u kuću sa mužem, odakle su čuli puškaranje, a nakon nekog vremena i glasove koji su ih pozivali da izađu napolje.

“Kada smo izašli, jedan vojnik je rekao mužu da preda oružje i počeo ga tući. Moj muž nije imao oružje i nije bio pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), on je bio hodža u mjesnoj džamiji, i bio je član Stranke demokratske akcije (SDA)”, kazala je Dizdarević.

Prema njenim riječima, vojnici su njenom mužu naredili da digne ruke iznad glave i da se pridruži drugim muškarcima, dok su svjedokinji rekli da se vrati kući.

“Iz kuće sam čula jednog vojnika koji je pitao: ‘Šta ćemo s njima?’, a drugi je rekao da ih vode pred džamiju da se mole Bogu”, prisjetila se svjedokinja.

Dizdarević je rekla da je pokušala sa sprata kuće vidjeti šta se dešava ispred džamije, ali kako nije mogla, ponovo je izašla na verandu.

“Tada sam čula muža kako ječi, to je sigurno bio on, prepoznala sam ga po glasu, a onda sam sa verande vidjela da džamija gori”, kazala je Dizdarević.

Zoran Babić i Velemir Đurić optuženi su da su 23. jula 1992. godine, zajedno sa drugim osobama, a po naređenju Dragomira Soldata, izveli iz kuća u selu Čarakovo muškarce i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali.

Neki od muškaraca koji su preživjeli strijeljanje, kako stoji u optužnici, preminuli su nakon što su optuženi Đurić i Babić zapalili džamiju, sa koje su zapaljeni dijelovi padali po tijelima.

Svjedokinja Dizdarević je rekla da je zbog straha sa djecom otišla u susjednu kuću, odakle je vidjela kako iz njene kuće vojnici iznose stvari, a iz komšijinog dvorišta stoku.

Nakon što je tu prenoćila, otišla je u zaseok Musići kod komšije, gdje se nakon sedam dana pojavio jedan vojnik koji mu je naredio da ide ukopavati mrtve.

“Kada se komšija vratio, rekao je kako nisu uspjeli ukopati mog Sulejmana, jer je došao jedan kamion koji je pokupio njegovo tijelo i otišao u nepoznatom pravcu”, rekla je Dizdarević i dodala da tijelo muža do danas nije pronašla.

Na pitanje člana Sudskog vijeća Zorana Božića, da li je iz kuće čula pucanje prije nego je vidjela da džamija gori, svjedokinja Dizdarević odgovorila je da je čula kratki rafal.

Suđenje se nastavlja 12. aprila 2013. godine.

BIRN