Samo da rata (ne) bude..

Pise: Ismet Tursic

Za sedam dana je na programu utakmica protiv Izraela u Haifi a nas, u situaciji u kakvoj jesmo, moze izvuci jos samo rat! Zvuci drsko i bezobzirno ali bojim se da je rasplamsavanje sukoba izmedju Palestine i Izraela u Jerusalemu ostao nas posljednji izlaz kada su u pitanju snovi o EP-u 2016.

Kao da nam nije bilo dovoljno anarhijsko stanje koje vlada u i oko naseg nacionalnog tima prouzrokovano apaticnim vodstvom selektora Susica i njegovog strucnog staba, sada su nam se desile jos i povrede i to tamo gdje smo najtanji – u vrhu napada. Godinama opominjemo na ovom blogu/sajtu da se selektor Susic igra s vatrom pozivajuci samo dva centarfora na okupljanja pritom zapostavljajuci sve druge potencijalne kandidate (prokockali smo Seferovica i Hrgotu dok za Tankovica jos uvijek postoji teoretska sansa da ga “preveslamo”). Osim njih trojice, na Papetovim spiskovima nije bilo mjesto ni za Ajdina Mahmutovica iz Teplica koji je zadnje dvije sezone igrao u strasnoj formi a koji je i nakon teske povrede koljena sada opet onaj stari. Ono sto treba da nas cudi je Papetov fetis za igracima veznog reda tako da je, iako nam je veza dokazano najjaci dio tima, iz Premijerlige pozivao Sesara, Svraku, Cimirota, Zakarica te trece golmana kao sto su Dujkovic i Avdukic umjesto nekog od napadaca iz, uistinu, siromasnog rostera Premijerlige.

Da se razumijemo, nijedan od gore pobrojanih centarfora (jos uvijek) nije kalibar Dzeke i Ibisevica a velika je vjerovatnoca da to nikad nece ni biti medjutim postoji zivot i poslije njih dvojice. Ibisevic je zagazio u tridesete, Dzeki je 28. Poslije EP-a u Francuskoj Vedi ce biti 32 a Edinu 30. Po svemu sudeci, selektor je mislio i ove kvalifikacije izgurati sa samo njima dvojicom ali sta onda? Nadati se nekom late bloomer-u iz domace lige ili nekom djecaku iz dijaspore domoljubno odgojenim? Zaista mi je nevjerovatno to da neko ko je bio ono sto je bio u kopackama moze biti toliko ogranicen u svom nacinu razmisljanja oko nogometne igre. Kao da ne postoji sutra!

Tako smo sada dovedeni u situaciju da na Izrael idemo bez klasicnih centarfora i sa morem upitnika. Izrael nije bauk ali nisu ni ekipa koju mozemo ili smijemo podcijeniti pogotovo na njihovom terenu. Izvesti neku vrstu pokusaja sa mozda Hajrovicem kao najisturenijim nasim igracem nije toliko losa opcija jer decko ima dribling, sut i nadajmo se, dovoljno samopouzdanja da bi zabrinuo njihovu odbranu. Goran Zakaric je takodjer opcija za spica ali ne tako dobra kao sto bi to bio Hajrovic.

Osim frke u napadu imamo upitnu formu Mensura Mujdze koji igra na kapljicu u svom klubu bas kao i ranije spomenuti Hajrovic. Takmicarska forma nije na zadovoljavajucem nivou ni kada su u pitanju Prcic, Bicakcic, Besic a i Fejzic je zadnjih par kola preselio na klupu. Pod upitnikom su nastupi Cimirota i Susica koji su zbog povreda propustili nekoliko utakmica svojih timova (Cimirot povrijedjen na derbiju prosle sedmice, Susic nije igrao zadnja tri kola) a van takmicarskog stroja vec duze vremena je Ognjen Vranjes. Pod upitnikom je dolazak i bivseg kapitena Emira Spahica bez kojeg bi se vec i onako male sanse za uspjehom svele na nivo naucne fantastike.

Kada bi se selektor Susic drzao svoje hiljadu puta izgovorene recenice da ce kod njega igrati samo oni koji igraju u svojim klubovima mi bismo u Haifi istrcali u slijedecem sastavu: Begovic – Hadzic, Spahic, Sunjic, Lulic – Medunjanin, Pjanic, Visca, Vrsajevic – Zakaric.

Do ovoga, nadajmo se, nece doci ali bez obzira na upad u prvih 11 Mujdze, Besica i Hajrovica ostaje cinjenica da u Izrael idemo itekako oslabljeni a sve zbog tvrde glave selektora Susica koji je odavno izgubio i kartu i kompas i koji vodi brod sa odlicnom posadom ravno ka stijenama i koji ne vidi nista sporno u tome sto je za vrijeme svog petogodisnjeg mandata oprobao 30-ak igraca veznog reda i tek cetiri centarfora racunajuci tu i Dzeku i Ibisevica.

Sada kada zaledjeni kao srna na sred ceste dok gleda u farove kamiona, iscekujemo sta ce se desiti, selektor umjesto da se pospe pepelom i prizna odgovornost za ovakvu situaciju nastavlja sa pljuvanjem i ono malo napadaca koje imamo govoreci kako on nema koga pozvati jer nijedan nas napadac ne posjeduje zadovoljavajuci kvalitet. Ma nemoj? A Stojan Vranjes, Sesar, Svraka, Damir Vrancic su je li dostojne zamjene Misketu, Medunjaninu, Pjanicu? Naravno da nisu ali svi su oni dobili sansu da se pokazu i dokazu u reprezentativnom dresu. Takvu srecu napadaci porijeklom iz Bosne i Hercegovine nisu imali..

Na kraju krajeva, vise uopste nije bitno ni sta je bilo ni sta ce da bude, da li cemo prezivjeti Haifu ili cemo se vratiti poderanih gaca. Zelio bih samo da uzmemo u obzir slijedeci podatak.

Sedamdeset i pet hiljada konvertibilnih maraka mjesecno je isto sto i devet stotina hijada maraka godisnje. Milion eura od avgusta 2014. do avgusta 2016.

Pa zar nije premalo ovo muzike za toliko para? Ovako nam ostaje da se nadamo da ce UEFA pomjeriti utakmicu iz sigurnosnih razloga a do nekog iduceg puta sve glasnije cu da pjevusim pjesmu, “onu najskuplju”…

IDI, IDI NEZNALICE…

POJASNJENJE!

Autor teksta ne zeli i ne prizeljkuje ratna dejstva niti sukobe ikakve vrste bilo gdje na planeti.