Na suđenju za zločine na području Prijedora, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako ga je Slavko iz logora “Trnopolje” odvezao u policiju.
Mevludin Sejmenović rekao je da je prije rata živio u Trnopolju i da je bio republički poslanik, kao i potpredsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) na lokalnom nivou. Prisjetio se kako je Srpska demokratska stranka (SDS), uz pomoć garnizona u Prijedoru i Srba u policiji, u aprilu 1992. zauzela Opštinu, policiju i druge institucije.
Ispričao je kako je bio dio SDA delegacije koja je učestvovala u pregovorima i kako su ih na sastanku vojni lideri optuživali da hoće rat.
“Sve smo pokušavali, držali se legalnih institucija, nudili zajedničke straže… Tvrdili su da smo naoružani, ‘imate 11.000 cijevi’”, prisjetio se Sejmenović.
Kazao je da je srpska strana iskoristila incident na Hambarinama da pokrene napad na više sela u tom kraju, a potom i na Kozarac, te je bilo ubijenih i ranjenih.
Sejmenović je rekao da je shvatio da mora napustiti Prijedor i da se, u nadi da će biti evakuacija kada je vidio prazne autobuse, približio logoru “Trnopolje”. Naveo je da je uspio ući u logor, gdje je svjedočio odvođenju rođaka Forića.
“Prošlo je 20 minuta… Čujemo pojedinačnu pucnjavu, iza toga rafali”, prisjetio se svjedok, dodavši da je poslije čuo da su Forići ukopani kod Bešlaginog mlina.
Svjedok je kazao da je glavni u “Trnopolju” bio Slobodan Kuruzović, a da je čuo i za, kako je naveo, kapetana odnosno poručnika Slavka.
Sejmenović je rekao da je izlazio i ulazio u “Trnopolje”, a kada je ušao treći put, Adem, koga je poznavao, kazao mu je da su u logoru čuli da je on bio tu i da su zatvorili 12 ljudi pod prijetnjom da će ih ubiti ako ne kažu gdje je on. Tada je odlučio da se preda i Slavko ga je poveo do Kuruzovića, koji je zaustavio vojnike koji su počeli da ga udaraju. Svjedok je rekao da ga je Kuruzović optuživao da je ekstremista, i da je naredio Slavku da ga vozi u policiju. Kazao je da su u vozilu bili Slavko i još neki, te da je uveden kod inspektora.
“Slavko je stavio kutiju sa dokazima na sto i otišao. Kad je stavljao kutiju, izvadio je dva metka… i stavlja ih u kutiju”, naveo je Sejmenović.
Dodao je da je u policiji tučen, a potom odveden u logor “Omarska”, gdje su ljudi umirali u mukama nakon batina. Naveo je da ga je poslije devet dana jedan srpski političar odveo za Banjaluku kako bi se pokazali pred međunarodnom zajednicom. Svjedok je rekao da je on jedini preživio od kolega iz SDA s kojima je bio na pregovorima.
Slavko Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Na teret su im stavljena mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila u “Trnopolju”. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika, a Škrbić i Damjanović stražari.
Na pitanja Puhalićeve Odbrane, Sejmenović je kazao da je čuo da je Crveni krst dovozio hranu u “Trnopolje”, a da su nekima dopuštali da idu do kuća da uzmu nešto kako bi jeli. Braniocu Bojanu Stojanoviću je rekao da je bilo očigledno da je Kuruzović glavni, ali da se ne sjeća da je neko inspektoru prenio da je Kuruzović kazao da ga ne diraju.
“Kad me je Adem molio da se predam, on mi je rekao da je Slavko obećao da me tu neće tući”, kazao je Sejmenović.
Branilac Savan Zec ispitivao je svjedoka o Savjetu za nacionalnu odbranu, koji je SDA formirala 1991. godine, kao i o Patriotskoj ligi i Teritorijalnoj odbrani u Kozarcu na čelu sa Seadom Čirkinom. Sejmenović je rekao da Patriotska liga nije zvanično postojala u Prijedoru, ali da su neke grupe same sebe tako zvale.
O incidentima u Hambarinama, Kozarcu i Kozaruši, kako je kazao, čuo je nešto u medijima. Braniocu Siniši Dakiću je rekao da ne zna da je neko od bošnjačkih predstavnika zagovarao otpor, jer, kako je naveo, postojao je odnos moćnog i nemoćnog.
Tužilac Izet Odobašić pročitao je iskaz preminulog svjedoka Branka Topole, koji je kazao da je u “Trnopolju” bio stražar. Naveo je da je Puhalić bio zadužen za raspored straže.
Suđenje se nastavlja 13. februara.
Marija Taušan/Detektor.ba
