Padobranci

Pise: Ismet Icha Tursic

Pola ‘90-ih i citavih ‘10-ih smo imali posla sa igracima koji reprezentativne nastupe nisu zasluzili odnosno koji su ih dobijali na osnovu svega drugog osim zbog kvaliteta kojeg (ni)su posjedovali. Neki su pozivani na preporuke ovog ili onog, neki da bi se prodali, neki zbog ko zna kakvih talova a neki ni krivi ni duzni su se tu zatekli i moze se slobodno reci da se nisu bas najbolje snasli.

Ovo bi bila moja neka lista 11 padobranaca koji su igrali za nasu najbolju nogometnu selekciju:

1. Igor Melher

– Debitovao u 86. minuti u prijateljskoj protiv Luksemburga u gostima. Scena za pamcenje, ulazi Igor a Farid se sa stangle dere “Hajmo sad svi, IGOR MELHEEEER”! Nije ni dovrsio misao a centarfor Luksemburga izadje sam ispred Igora i dade mu gol kroz noge. Usuti Farid sekundu-dvije i onda ce “Hajmo sad sto glasnije, “IGORE ZAGRIJ SE!” Bile su to jedine minute Igora Melhera u nacionalnom dresu Bosne i Hercegovine..

2. Milenko Milosevic

– defanzivac koji je takodjer debitovao na tom prijateljskom mecu sa Luksemburgom. Usao je u 66. minuti umjesto Konjica a u 72. se predstavio sirokim narodnim masama. Uklizao je, promasio je loptu, promasio je igraca ali je pogodio reklamu koja je bila neka 3-4 metra od aut-linije. Nekih par minuta kasnije je uspio da udarcem glavom prebaci loptu preko tribine! I to bi to..

3. Asmir Ikanovic

– U nasem nogometu ostao upamcen tako sto je uspio iznenaditi Alaima sa 60 metara i dati mu gol. U repki ostao upamcen kao igrac koji je igrao stopera protiv rumuna na Kosevu 2002. i koji je zamjenjen u 37. minuti. Tada je na semaforu vec pisalo 0-3 a rumunski selektor, siguran u pobjedu svog tima, vec u 33. minuti je zamjenio svog golmana. To su bile Asmirove zadnje minute u reprezentativnom dresu..

4. Matijas Pejic

– Sa 19 godina silom prilika debitovao kod Kodre protiv Makedonije. Svi su ocekivali da bi upravo on mogao biti zamjena za Cileta Musica na lijevom boku medjutim pet godina kasnije o Pejicu vise niko i ne prica kao o ozbiljnijem kandidatu za nacionalni tim. Danas igra lijevog beka u Velezu.

5. Aleksandar Solic

– Ovaj rodjeni Rijecanin se nasao na spisku selektora Muzurovica u doba najvece krize naseg nogometa, 2007. ali nikad nije debitovao. Da li je taj poziv bio dovoljan da se napravi transfer iz Osijeka u Azerbejdzan gdje i danas igra, ne znamo..

6. Mirnel Sadovic

– Debitovao u tadasnjem Bundesligasu Bielefeldu 2003. ali tu je bio vrhunac karijere. Poslije toga potpisuje za FK Sarajevo gdje ostaje upamcen po jednoj ruznoj sceni iz Banjaluke kada ga je nokautirao navijac Borca.
Pet godina kasnije odnosno 2009. Ciro ga je pozvao pred tekmu sa Iranom, a dva dana poslije se izderao na njega za vrijeme treninga zavrsivsi monolog rijecima “Ko mi ovog posla, pa on pojma nema!” Ipak se nasao na klupi protiv iranaca ali nije nikad debitovao jer je Iran uspio stici i prestici nasu prednost od dva gola. Malo cudno da ga Ciro nije gurnuo u vatru ali s obzirom da je citava ta tekma bila sumnjivog karaktera, ne cudi potez starog varalice. Nakon toga, Sadovic vise nije bio ni na sirem spisku reprezentativaca.

7. Santos Bajano

– “Kad nece Braco hoce brazilac”, razmisljao je Baka Sliskovic tog prohladnog oktobarskog dana nakon sto mu je ljutiti Braco Salihamidzic “pobjegao” iz Medjugorja. Santos Bajano je dobio drzavljanstvo “na brzaka” i debitovao je protiv SiCG na Kosevu zamjenivsi Baljica u 77. minutu. Nakon tih 13 minuta na terenu napravio je transfer u Rusiju a ove godine se vratio nazad u Hercegovinu odnosno u Siroki Brijeg. Domoljubno ali ipak premalo da bi se izbjeglo mjesto na ovoj listi.

8. Sergej Jakirovic

– Covjek ne moze a da se ne upita odakle li ih je Baka samo vadio, sve te silne padobrance. Sergej je rodjen u Mostaru ali odrastao u Metkovicu u susjednoj Hrvatskoj gdje je i zapoceo nogometnu karijeru. Baka ga je pozvao protiv Estonije 2005. kao 29-godisnjaka a vrhunac karijere mu je zasigurno bilo 90 minuta na Marakani. Nakon toga je dobio jos 10 minuta protiv Japana u Dortmundu da bi se onda izgubio. Nije bio ni pola tol'ko los koliko je bila nejasna njegova pozicija na terenu. Sve u svemu, padobranac..

9. Asim Sehic

– Nastupao za Hrvatsku U19 a za nas debitovao 2004. odigravsi 45 minuta protiv velike Francuske i to bi to.

Danas igra u Saudijskoj Arabiji.

10. Nedim Halilovic

– Napadac Varteksa koji je, po nasim novinarima, prodavan u Lige petice ravnih pet godina i koji je na kraju zavrsio u Örebru gdje je, moram priznati, bio i vise nego solidan. Preko Rijeke i Dinama iz Tirane zavrsio u svedskom treceligasu Dalkurdu gdje i danas igra. Reprezentacija? 16 nastupa, 0 golova. Ostace upamcen po situaciji na Mestalli protiv spanaca 2005 kada je, izasavsi sam pred Casillasa kod rezultata od 1-0 za nas, odlucio da odglumi penal. Sudija ga je “provalio”, svirao indirekt za spance a Nedimu pokazao drugi zuti. Nakon sto se prodao u Örebro, nije vise pozivan u nacionalnu vrstu.

11. Petar Jelic

– Sin pokojnog Milana Jelica nekadasnjeg predsjednika Nogometnog saveza BiH i predsjednika republike Srpske. Forsiran u U21-repki, cak je bio i kapiten jedno vrijeme. Za senirsku selekciju odigrao dvije prijateljske, jednu protiv Juzne Koreje a drugu protiv Irana. Bilo je to zlatno doba prodaje igraca preko repke pa je i Petar uspio unovciti svoje (ne)znanje potpisavsi za Nurnberg. Vidjevsi kakvog su kloca doveli, posudili su ga u “Cvajtu” u Carl Zeiss Jenu medjutim ovaj vrsni talenat ni tamo nije uspio da se nametne. Od 30.9.2007. ga nema ni na sirem spisku ijednog selektora. Tog dana je naime preminuo Milan Jelic..