Danas je u organizaciji Saveza logoraša BiH, Regionalnog saveza logoraša Banja Luka, Udruženja logoraša Prijedor 92 i Kozarac, obilježena 31. godišnjica od početka zatvaranja zloglasnog prijedorskog logora Omarska. U ovom logoru je ubijeno ili odvedeno u nepoznatom pravcu, oko 700 nevinih Prijedorčana.
Prolom oblaka nije spriječio preživjele logoraše i porodice ubijenih i nestalih da se okupe ne mjestu gdje je ljeta 1992.godine smrt vrebala na svakom koraku. Suze, bol, uplakana lica majki i sestara u Bijeloj kući.
Priče preživjelih od kojih zastaje dah. Potpisnik ovih redova nije mogao izdržati da ne zaplače dok je slušao Dervišu Duratović iz Rizvanovića. Pa, to je bol koja se ne može opisati. Bože kako je tek ovoj ženi, kako preživljava? Sina i muža su joj ubili.
„Otišao mi je ispred kuće. Mevludin je imao 20 godina kada je odveden ispred kuće. Duša moja draga“.
U Bijeloj kući je i Fatima Drobić iz Sanskog Mosta. U Omarskoj je ubijen njen muž koji je radio u komercijali RŽR Ljubija. Naglašava da je njen muž bio duša od čovejeka. Tokom mučenja, urezali su mu nekoliko krstova tako da je na bolji svijet preselio u velikim mukama.
„To je rana koja nikada neće zacijeliti. Sanjam muža, uvijek dolazi, ali nikada u kuću ne ulazi. Samo mu vidim leđa“, kaže Fatima Drobić i naglašava da je nemoguće opisati te rane i bol.
„Omarska je bila zločinački poduhvat koji je smišljeno funkcionisao na način kojim se uništavao um, tijelo i duh ljudi koji su tu bili zatočeni“, stoji u presudi Haškog tribunala u predmetu „Kvočka i ostali“.
U zločinačkom poduhvatu koji je smišljeno funkcionisao, ubijeno je oko 700 logoraša. Pored izgladnjivanja, mučenja, držanja u nehumanim uslovima, u Omarskoj bilježimo i široko rasprostranjena silovanja.
“Omarska je bila mjesto gdje su ljude tukli svakodnevno i uz upotrebu đavolskih sredstava mučenja”, konstatovalo je Pretresno vijeće Haškog tribunala u predmetu Kvočka i ostali.
Fehim Sinanagić iz Kozarca u logoru Omarska je boravio od 24.05. do 06.08. 1992.godine. zapamtio je strahote Bijele kuće u kojoj je ubijeno 458 logoraša. „Tu sam proveo zadnja tri dana prije raspuštanja logora. Ja sam bio u redu za usbistvo, ali eto…“
Od 27. maja do 21. augusta 1992. godine kroz logor Omarska, prema podacima Haškog tribunala je prošlo 3.197 Prijedorčana, 37 Prijedorčanki i 28 maloljetnih lica, iako preživjeli logoraši tvrde da su brojke znatno veće.
Samo zahvaljujući hrabrim novinarima ITN televizije i Gvardijana, istaina o prijedorskim logorima je ljeta 1992. godine obišla svijet. Presude Haškog tribunala i Suda BiH jasno govore da su u Omarskoj počinjeni najmonstrozniji zločini na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Stalna negiranja počinjenih zločina i vrijeđanje dostojanstva ubijenih i njihovi porodica, opomena je iz koje se može dosta naučiti.
Prema informacijama koje smo danas mogli čuti u Omarskoj, kompanija Mital je dala saglasnost da se Bijela kuća pretvori u spomen sobu. Na potezu je lokalna vlast koja je prethodnih godina pokazala veliko ne razumijevanje prema žrtvama što se moglo čuti i prije dva dana kada je i predsjednik Republike Srbije pokazao da ne poštuje 3.176 nevinih Prijedorčana nesrpske nacionalnosti, ubijenih uglavnom ljeta 1992.godine.
Senudin Safić/Mojprijedor.com
