U prisustvu nekoliko stotina preživjelih logoraša i članova porodica ubijenih, u organizaciji Regionalnog saveza udruženja logoraša banja Luke, te Udruženja logoraša Prijedor92 i Kozarac, održana je komemoracija u prostoru nekadašnjeg koncentracionog logora “Keraterm” u Prijedoru.
Komemoracija se održava u znak sjećanja na masakr počinjen u hali “trojka” u ovom logoru u kojoj je u noći sa 24-tog na 25.juli 1992.godine ubijeno oko 200 logoraša.
Logor je oformljen odlukom tadašnjih srpskih vlasti 26.maja 1992.godine. Prema podacima prijedorskih udruženja do sada je evidentirano 373 ubijenih logoraša u ovom logoru od kojih su 103 mještani Rakovčana, 79 iz Čarakova, 76 iz Hambarina, 32 iz Rizvanovića, 23 iz uže gradske zone Priejdora, 18 iz Zecova, 7 iz Kozarca, 5 iz Bišćana, 5 iz Tukova, 4 iz Gomjenice, 3 iz Ćele, 2 iz Brezičana, 2 iz Tomašice, 2 iz Ljeskara, 1 iz Čejreka…
Najveći broj ubijenih i u noći masakra je sa područja Lijeve obale Sane tzv.Mataruškog Brda.
Logor „Keraterm“ je za sada jedini obilježen logor sa malom spomen-pločom postavljenom u znak sjećanja i dokaz na počinjeni zločin 1992. godine.
U periodu od maja do augusta 1992. godine kroz logor “Keraterm“ prošlo je oko 3.000 logoraša.
Posmrtni ostaci ubijenih u logoru „Keraterm“ ekshumirani su na lokalitetu Stari Kevljani, Jakarina Kosa i Tomašica.
Za zločine u Prijedorskim logorima smrti do sada su osuđeni Milomir Stakić, Duško Tadić, Duško Sikirica, Damir Došen, Dragan Kolundžija , Milomir Kvočka, Dragoljub Prcać, Milojica Kos, Mlađo Radić, Zoran Žigić, Darko Mrđa, Predrag Banović, Željko Mejakić , Momčilo Gruban, Duško Knežević….
Simo Drljača čelni čovjek prijedorske policije ubijen od strane SFOR-a prilikom pokušaja hapšenja. Milan Kovačević umro je u Haškom zatvoru.
Od jedanaest procesuiranih i pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca pred sudom U hagu, njih devet je odavno na slobodi.
Saznanjem medjunarodne zajednica o postojanju logora te naknadnim ulaskom stranih medijskih kuća u prijedoske logore, logor Keraterm je zatvoren 5.avgusta 1992.godine. Preživjeli logoraši prebačeni su u logor Trnopolje ili na Manjaču. Dio logoraša pridružen je drugoj grupi u Omarskoj te će tog dana naknadno biti pobijeni nad Jamom Hrastova Glavica kod Sanskog Mosta.
