Danas je u općini Kneževo, nekada Skender Vakuf, obilježena 32. godišnjica streljanja 184 prijedorska logoraša nesrpske nacionalnosti na lokalitetu Korićanske stijene. Presude Haškog tribunala i Suda BiH dokazuju da je riječ o jednom od najmonstroznijih zločina u periodu 1992.-1995. godina. Na ovom lokalitetu je ekshumirano i pet Bošnjaka kotorvaroške općine.
U organizaciji Saveza logoraša BiH, Regionalnog Saveza logoraša Banja Luka i Udruženja logoraša Kozarac i Prijedor 92 i Udruženja porodica poginulih i nestalih osoba Vrbanja-Kotor Varoš-Travnik, obilježena je 32. godišjnica strieljanja prijdorskih logoraša na lokalitetu Korićanske stijene.
U provaliju iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci ubijenih bačene su ruže uz poruku da se Korićanske stijene nikada i nigdje ne ponove. Zločin na lokalitetu Korićanske stijene počinili su pripadnici Interventnog voda prijedorske policije koji su ljeta 1992. godine sudjelovali u brojnim zločinima nad građanima nesrpske nacionalnosti.
Zločin na lokalitetu Korićanske stijene u Haškom Tribunalu je obilježen kao primjer masovnih ubistava s ciljem etničkog čišćenja teritorija. Pripadnik intreventnog voda prijedorske policije, tada 23-godišnji Darko Mrđa je u Hagu 2004. osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za zločin na Korićanskim stijenama. “Nadam se da će moje priznanje i kajanje, bar malo doprinijeti tome da se ovakve stvari više ne dešavaju”, rekao je Mrđa prilikom priznavanja krivice. Koliko je u ovim riječima bilo istine, mogli smo se uvjeriti kada je Mrđa izdržao zatvorsku kaznu u Hagu. Međutim, pravda ga je još jednom stigla tako da se danas nalazi tamo gdje je zličincima mjesto.
Prijedorski policajaci Damir Ivanković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić koji su učestvovali u masakru na Korićanskim stijenama, također su priznali krivicu. Tokom suđenja pred Sudom BiH, 20.08. 2009. godine Ivanković je između ostalog rekao: “U svaki od autobusa ušlo je oko 70 ili 80 ljudi. Sjedili su stisnuto i pognute glave. Krenuli smo i vozili 15-tak minuta kada smo došli do mjesta Korićanske stijene. Prvo je stao prvi autobus, i Darko Mrđa i Miroslav Paraš su malo razgovarali. Svi su izašli iz autobusa i naređeno je da jedan po jedan stanu uz stijene u dva reda. To je zauzelo možda 40 metara u dvije vrste. Kada im je naređeno da stanu na drugu stranu do ivice puta, to je bilo neviđeno. Prva vrsta je morala kleknuti. To je neopisivo. Počeli su se gurati, počela je pucnjava, i onda skaču. To je neopisivo. Pucnjava je trajala kratko, 10 ili 15 minuta, jer su ljudi i sami skakali, a teren je bio oštar, bile su stijene, tako da ko je pao teško da je mogao da preživi“, rekao je Ivanković pred Sudom BiH.
Za ovaj zločin 11 prijedorskih policajaca je osuđeno na 200 godina zatvora. U konvoju koji je prije 32 godine iz prijedorskog naselja Tukovi krenuo prema Koričannskim stijenama, trebao je biti i Teufik Kulašić iz Kozarca, logoraš Ketarema, ali on nije vjerovao prijedorskim civilnim, vojnim i policijskim snagama, organizatorima konvoja. Zato je danas među živima.
Na Korićanskim Stijenama je otkriveno 6 masovnih grobnica. Ekshumirani su posmrtni ostaci 177 prijedorskih logoraša i pet posmrtnih ostataka kotorvaroških žrtava. Za posmrtnim ostacima 7 ubijenih Prijedorčana još uvijek se traga. Na mjestu gdje su Mrđa, Ivanković, Đurić, Četić i ostala braća po zuločinu, streljali 184 priejdorska logoraša i gdje je ekshumirano i pet Bošnjaka kotorvaroške općine još uvijek nije podignuto spomen obilježje.
Korićanske stijene, širom svijeta poznate po monstruoznom zločinu, čekaju da budu obilježene spomen pločom koja će podsjećati na zločin od kojeg i danas zastaje dah. Naravno, uz sve što su preživjeli od dana streljanja do danas, veliki je to udarac za porodice ubijenih i nestalih. Pravda na ovom mjestu nije stanovala prije 32. godine, ali je očigledno nema ni danas.
Senudin Safić /Mojprijedor.com
