Nebojšin komentar

Komentar ,našeg zemljaka ,Nebojše Bogunovića na članak objavljen u Dnevnom Avazu.

Dodik i SDS su osuđene ratne zločince u Hagu Plavšićku i Krajišnika dočekivali kao da se mrtvi Milošević digao iz groba, a mi smo razgovarali s čovjekom koji je pravosnažno oslobođen u Hagu

Komentar prenosimo u cijelosti:

Evo, ovo je sasvim ilustrativan primjer izvrtanja i falsifikovanja činjenica, kakvim se služila a i danas se služi vlast u Republici Šumskoj a i sama personifikacija Nečistog, upakovana u kožu Mile Dodika. Na ovoj isprobanoj metodi obmane vlastitog naroda ali i sviju drugih, udareni su temelji Dodinog vilajeta.

– Za razliku od osuđenih ratnih zločinaca poput Biljane Plavšić ili Momčila Krajišnika, kojima je međunarodni sud za ratne zločine u Hagu utvrdio i dokazao odgovornost za djela koja su im stavljena na teret, Naseru Oriću je također suđeno pred istim sudom, no tom prilikom tribunalu nisu ponuđeni dokazi kojim bi se dokazala djela za koja ga tereti srpska strana. Dakle, Krajišniku i Plavšićevoj je krivnja DOKAZANA a Naseru Oriću – nije.

E, upravo to je taj fragment mozaika koji Dodo i bratija mu po mržnji Bosne svjesno prešućuju, praveći od sebe daleko veće budale nego što to stvarno i jesu. Dakle, ako nekada nije bio problem da se Biljana Plavšić kao osuđenik koji je priznao djela koja su mu stavljena na teret i koji je za ta djela odležao propisanu zatvorsku kaznu, dočeka kao narodni heroj u Republici Šumskoj, i ako tada to nije smetalo mamurnom Dodiju da joj ukaže sve državničke počasti, pitam se, zbog čega je onda problem da se politički vrh Federacije sastaje sa Naserom Orićem, čovjekom za kojega je sud u Hagu na osnovu predočenih dokaza izrekao oslobađajuću presudu?

Ko ovdje od koga pokušava napraviti budalu? Sa kakvim pravnim (ili bilo kakvim drugim) argumentima raspolažu Milorad Dodik i njegovi bosnomrzci, kada si daju za pravo ovako bezobrazno ucjenjivati institucije države BiH i samu državu, opstruišući njezino funkcionisanje?

Osim toga, ima li naša država, bilo u svome Ustavu ili u kakvom drugom legislativnom aktu, implementiran ikakav zaštitni mehanizam, koji bi je učinkovito štitio od rušilačke politike i opstrukcija od strane zadriglog Dodija i njegovih krvožednih vukova? Jesmo li to potrošili godine i prolili krv naših patriota da bismo izgradili kulu od kamena, na koju smo propustili da ugradimo vrata i rešetke na prozorima? Jesmo li to uspostavili odbranu Troje pa među zidine pustili da nam se infiltrira Trojanski Dodo? Kako stvari stoje, čini se da jesmo. Valjda bi se u suprotnom našla neka “sila” da na Dodin bezobrazluk i zor odgovori adekvatno, na način da mu ukine sve moguće imunitete i benificije i da ga procesuira pred zakonom?

Prodajemo li mi prejeftino naše poginule borce i patriote koji su položili živote za slobodu u kojoj uživamo? Jesmo li dovoljno glasni kada nas 100.000 ode da bodri bikove na čevljanovićkoj koridi? Jesmo! Može li nas se skupiti 100.000 na jednom mjestu, da jednom za sva vremena pokažemo Dodi i sličnima gdje spadaju, da im pokažemo poslijednji put da BiH nije ničija babovina a ni cvijet na vjetrometini, pa da svaka šuga može da prijeti njezinim nestankom i zatiranjem? Ima li nas još koji ovu BiH volimo i kada Džeko, Pjanić i Ibišević ne zabijaju golove, i koji su spremni stati joj na branik kao što smo to uradili 1992.? Ili ćemo se, jebi ga, svi poklopiti ušima, zaboraviti žrtve koje smo položili za slobodu i nastaviti živjeti u državi u kojoj najveće plate i benificije uživaju upravo oni koji su najveći zagovornici njezinog kraha i konačnog raspada?

Ja za sebe znam i oko toga nemam nikakve sumnje.

A šta je sa vama ostalima, drugovi moji?

Nebojša Bogunović