Ovaj autobiografski dokumentarni film prati život Nihada Ademija, bosanskog ratnog zarobljenika koji se vraća kući kako bi rekonstruisao svoja zastrašujuća iskustva u logoru smrti Omarska.
“Bijeli balon” je portret rata, zarobljeništva i ponovne slobode, daleko od svoje zemlje.
Nihad danas živi u Kanadi, gdje se bavi fotografijom i filmom i kaže kako je na ovaj način svoju priču želio podijeliti sa ostatkom svijeta.
Po završetku filma je izrazio zadovoljstvo što je imao priliku ispričati svoju priču.
“Nije bilo baš jednostavno, ali čovjek ne može biti sebičan i mora misliti i na druge. Ja sam u ratu izgubio dosta prijatelja, iako ne volim koristiti tu riječ ‘izgubio’. Nisam ja njih izgubio, zna se gdje su oni. Oni su izgubili snove, glas i osjetio sam da sam dužan da im dam taj oteti glas”, govori autor.
Dodaje kako mi danas imamo veliku odgovornost da iznova podsjećamo na užase koji su se dogodili i ukazujemo na njih.
“U Prijedoru nam ne dozvoljavaju da napravimo spomenik ubijenoj djeci za vrijeme rata u BiH. Žele to da zataškaju, kao da toga nikad nije bilo. U Trnopolju se nalazi spomenik nastradalim srpskim vojnicima, tačno na mjestu gdje je bio logor za nas, za moju mamu. Danas u Omarskoj nama nije dozvoljeno da napravimo bilo kakav spomenik, već samo da jednom godišnje odemo tamo. Upravo zbog takvih stvari se ne može ići dalje”, kazao je Ademi za Klix.ba.
Film o svom iskustvu odlučio je snimiti jer vjeruje da je umjetnost najjača sila koju imamo i treba biti iskorištena kako bi se rekla istina.
“Svi mi znamo da politika to neće uraditi, niti će to napraviti iko drugi. Umjetnost je ta koja ima tu misiju, da li to bio film, muzika ili nešto drugo. Tu nema prepreke, tu nema barikada, umjetnost je jača od svih granata i svih užasa”, poručio je Ademi.
Film “Bijeli balon” će biti prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a autor navodi kako ima planove da ga vidi i publika u Cannesu.
