Pise: Mirsad Causevic
Ioako sam stalni govornik i svjedok o stradanju tokom agresije na BiH, svaki put poslije tih svjedocenja i govora sve ponovo preživim i veoma mi je tesko. Ipak, odlucio sam danas da obidjem taj zloglasni logor i da odam pocast nastradalim i nevinim zrtvama.
Sjećanja na Omarsku, noć prije odlaska mi nisu dala zaspati. Negdje oko 2:30 izišao sam iz kuce i zapalio cigaretu.Ujutro sam polako krenuo prema Kozarcu odakle je trebala krenuti kolona.Vrijeme i tropske vrucine gotovo da su bili indeticne kao i te 92.
Na ulasku u logor sam osjetio u jednom trenutku gorcinu i ne moc i polako me je pocela hvatati jeza. Na ulazu u “Bijelu kucu” u mojoj glavi su se pocele jedna za drugom smjenjivati jezive slike zlocina i lica mucenika.. Sjećanja su oživjela isto kao da je to bilo juce. Ovo mjesto najgoreg dijela mog života. Na tako zvjerski način tu sam mučen i prebijan.
Ponovo sam vidio sam i cuo vrisku,jecaj,krv i plac zatvorenika.
Vidio sam kako Halim utrca bez odjece i sav crn od udaranja u nasu sobu.
Vidio sam kako su ga ubili tu pred nama da nas zastrase.
Vidio sam krvave zidove i uplasene ljude kako svi sjede u cosku sobe.
Vidio sam komsiju Faudina kako izdise i moli za pomoc.
Vidio sam komisju Fikreta kako pada tu pred nama od udaranja i kako ispusta dusu.
Vidio sam Fadila Sikirica kako upita za vodu i kako ga neljudi ubise pred ocima sina maloljetnika.
Vidio sam komsije,rodbinu i prijatelje kako jedan po jedan nestaju.
Vidio sam gomilu mrtvih ljudi ispred bijele kuce,.
Cuo sam kako prozivaju imena,cuo sam viku :“lijezi dole na pistu” .
Cuo sam viku :”udri ovoga vidis koliki je !”
Cuo sam dreku: ” Trci majku vam … !”.
Vidio sam i cuo sam sve..
Ponovo sam cuo i vidio sve, ponovo sam se osjećao bespomoćno.
I dalje bih ja bio u tom zanosu, i dalje bi me mučio taj osjećaj gorčine i ponovnog proživljavanja mojih muka da me nisu pozvali da razgovaram sa predstavnikom Americke ambasade gospodinom Nikolasom Hillom. Ali opet, koracajuci Omarskom u pratnji zamjenika ambasadora, objašnjavajući mu sve od sobe do sobe , ja to sve na brzinu ponovo dozivih.
Tokom razgovora s njim zamolio sam ga da ucini sve sto je u njegovoj moci da se ovaj logor zastiti i proglasi memorijalom,da se postave spomenici ispred svih bivsih logora u BiH koji ce da podsjecaju generacije da se ne zaboravi i ne ponovi. Zatrazio sam pomoc za potraznju nestalih lica i on je obecao prenjeti vladi.
Rekao sam mu da smo mi prezivjeli logorasi zivi spomenici i da dok god ne ostvarimo svoja prava da cemo se boriti za njih.
Danas predsjednik “Saveza logorasa BiH” rece da je u BiH usvojen zakon o zastiti zivotinja i poseban zakon o zastiti livanjskog konja a da je zakon za prava svih logorasa BiH preskocen.
Zato brate ne treba se uzdati niti u nase niti americko kljuse nego se treba uzdati u krajiski kuvet (ODLUCNOST,SNAGA I ISTRAJANOST) i drzati se krajiskog corluka (PRKOSA)!
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.