Mirsad Duratović: U Tomašici sam pronašao ubijene članove porodice

AGENCIJA ANADOLIJA – 09.11.2013 17:06

PRIJEDOR – Predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor '92” Mirsad Duratović jedan je od onih koji je, prema prvim informacijama i nalazima, više od 21 godinu nakon zločina pronašao posmrtne ostatke članova svoje porodice u najvećoj masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora, gdje su do sada otkriveni posmrtni ostaci 430 žrtava, od čega je 275 kompletnih tijela.

Na spisku nestalih su njegov brat, koji je imao 15 godina kada je ubijen, otac, dedo i nane, trojica amidža, strina i dva amidžića. Vjeruje kako će na mjestu otkrivene masovne grobnice u Tomašici naći brojne članove svoje porodice, jer gotovo niko od njegovih nije preživio.

“Prema dokumentima koji su pronađeni, pronađena su zasad dvojica mojih amidža i amidžić, a po garderobi, s obzirom da je bila u dimijama i nekim pokućnicama, pretpostavljamo da je tu i moja nana. Vjerujemo da su tu i ostali članovi moje porodice obzirom da su 20. jula 1992. godine svi zajedno ubijeni u mjestu Bišćani kod Prijedora. Pronađeni su i dokumenti nekih od mojih komšija. Moji su svi ubijeni pred kućom, tijela su natovarena na isti kamion i odvezena na Tomašicu”, priča Mirsad, koji je vijest o pronalasku prvih članova porodice doživio, ipak, kao olakšanje.

Mirsad je i sam bio u tri prijedorska logora, a samo je pukom srećom preživio strijeljanje. Već 14 godina traga za svojim najmilijim, ali se bori i za istinu o zločinima u Prijedoru.

“Dugo učestvujem i u organizaciji dženaza naših ubijenih. Svaki put kada se završi jedna dženaza čovjek se nada da će idući put bit obavljena dženaza i za njegove stradale, a onda se pojavi i taj strah da ih nećemo pronaći. Nakon otkrića Tomašice, vjerujemo da će biti malo onih koji neće biti pronađeni”, dodaje on.

Ističe da oni koji su odgovorni za ubijene u Tomašici, ali i u drugim stratištima Prijedorčana, ne samo da nisu kažnjeni već su i nagrađeni za počinjeni užas. U zločine je, veli, bio uključen cijeli sistem, od onih koji su ubijali, pa preko onih koji s kupili i odvozili ubijene, do brojnih koji su kopali grobnicu i zakopavali ubijene. U tome je, ističe, učestvovalo na stotine ljudi.

“Nijedan član Kriznog štaba Prijedor nije kažnjen. To su sada ‘ugledni ljudi’, nagrađeni su direktorskim funkcijama u javnim preduzećima i ustanovama, to su univerzitetski profesori, zaposleni u gradskoj administraciji”, govori Duratović.

Ogorčen je na rad Tužilaštva BiH čiji čelni ljudi se, govori, nisu udostojili doći na Tomašicu.

“Koga oni štite? Ako kažu da ne štite, zašto ništa ne rade? Zašto nema optužnica za mnoga stratišta? U samo osam sati ubijeno je 1.600 ljudi i niko nije odgovorao. Te akcije su trajale po četiri sata dva dana i ubijeno je toliko nevinih ljudi. Jednostavno je Prijedor zapostavljen. Mi odgovorim smatramo Tužilaštvo BiH. Oni ništa ne rade, a praksa nerada se nastavlja iz godine u godinu”, zaključuje Duratović, pozivajući glavnog tužioca Gorana Salihovića, koji je porodicama žrtava obećavao i prijem, da nešto poduzme.

U mirisu smrti, svoga oca Mesuda u masovnoj grobnici Tomašica traži i Amir Duraković.

“U Mliništu su ubili mog babu. Vjerujemo 90 posto da je u ovoj grobnici. Volio bih ga pronaći da se smirimo i ja i moja mama, da ga možemo dostojanstveno sahraniti. Lakše nam je kad bilo koga pronađemo. Deset, dvadeset ubijenih… Očekujem da pronađu mog oca. Zato svakog dana ovdje dolazim i nastojim pomoći, da istražiteljima izađem u susret”, govori Amir za ageciju Anadolija, te dodaje:

“Pozivam sve ljude srpske nacionalnosti koji imaju informaciju o bilo kojoj grobnici da nam je saopće, da nakon 20 godina pronađemo svoje ubijene. Velika je bol i tuga ovdje. Da se srce skameni… Onda i ovaj miris koji se osjeti. Ali, to su naši šehidi, naša braća.”

Voditelj područnog ureda Instituta za nestale osobe BiH (INO) iz Bihaća dr Mujo Begić kazao je da se ekshumacija u Tomašici nastavlja i da očekuju pronalazak nestalih iz Čarakova, Zecova i Kozarca, jer znaju da su žrtve dovožene na ovo područje.

“Ovo je bilo centralno mjesto koje je planski izabrano da se ovdje ukopaju ubijeni. Imamo bolne susrete sa porodicama žrtava. Porodicama kojima je ubijeno više desetina članova, djeca, supruge, majke… Bolni su primjeri. Možemo čuti ispovijesti svjedoka, desetogodišnjih dječaka koji su preživjeli strijeljanje. Sa žrtvama dijelimo bol i sa njima saosjećamo”, izjavio je dr Begić..

Mnogi su proteklih dana posjetili Tomašicu. Bili su tu članovi porodica ubijenih Prijedorčana, udruženja nestalih i šehida iz Krajine, studenti, novinari, policajci, istražitelji…

Iz masovne grobnice Tomašica do sada su otkriveni posmrtni ostaci 430 žrtava, od čega je 275 kompletnih tijela. Među tijelima su otkriveni muškarci raznih životnih dobi i žene. S obzirom na glinovito tlo u Tomašici, mnoga tijela i nakon 20 godina gotovo imaju kosu, nokte, pa čak i tkiva, kazali su novinarima Anadolu Agency istražioci na mjestu događaja. Ekshumacije će se nastaviti i narednih dana, a osigurane su i mašine za intenziviranje radova.