Pise: Mirsad Causevic
Sve je pocelo 2000-te godine kad mi je otac rahmetli preselio na ahiret.Zelja mu je bila da se sahrani u Bosni i uz pomoc prijatelja i rodbine tu posljednju zelju sam mu ispunio .Bio je to hladan i maglovit januarski dan, tuzan i izgubljen, osjecao sam se veoma ogorceno i usamljeno .Tesko je opisati taj osjecaj . Sami izgled porusenih kuca ,pustos i hladnoca bilo su dovoljni da se hladnoca i jeza uvuce u krv i da se covjek osjeca nezgodno.
Hambarine su izgledale kao iz nekog filma strave i uzasa.Izgubio sam dva brata, sad oca, familija i kuca unistena .Pitao sam se zasto se ovo moralo desiti i osjecao sam das sam dosao do dna.Tad sam zamolio dragog Boga da me ojaca i da mi da hrabrost.Izgleda kad covjek stvarno dodje do dna da tek onda dobije neku specijalnu snagu i volju za zivotom .
Volja za zivotom i zelja da pomognem familiji probudile su neku specijalnu snagu u meni.Tada je slucajno naisao rahmetli Huzeir Mulalic i kao uvijek razpolezen za pricu otrgnu me iz moji razmisljanja.Pricali smo o svemu ,o trenutnoj situaciji i sta da radimo da se Hambarine ponovo obnove i ozive.Predlozio mi je da obnovimo mezarje jer to nam je najveca duznost prema nasim majmilijima koji u njima leze .Poslusao sam ga i tako smo pokrenuli akciju a zahvaljujuci vasim donacijama i ljudima na terenu akcija je privedena kraju.
Ocito je da se vide veliki rezultati pogotovo sto je ovaj projekat u potpunosti izmijenio izgled Hambarina.Na osnovu potpornog zida dobilo se i na povrsini mezarija tako po prici mjestana objezbjedili smo prostor za oko 35 kabura.
Iako smo konstantno bili u manjku novca i u zaostatku s placanjem racuna uspijeli smo postaviti zeljeznu ogradu i kapije cime smo projekat priveli kraju..Sam taj projekat je kostao oko $17,000 maraka.
Sklopili smo ugovor s firmom” Kovane Ograde “ s dogovorom da se isplata vrsi svakog mjeseca. Oni su postavili jednu kapiju bez nadoknade a garanciju ugovora i isplate potpisao sam osobno..Ostali smo im duzni u ovom trenutku oko 5,000 maraka i to cu im ako Bog da isplatiti do maja ove godine. Zanimljivo je i to da Dzamijski odbor nije ulozio niti jednu marku u ovaj projekat iako smo to trazili nekoliko puta.
OVDJE mozete vidjeti listu donatora.
Zelim da se zahvalim svima vama koji ste ucestvovali a posebno donatorima Almiru Sikricu ,njegovoj familiji ,Sabahudinu Causevicu te Mini Causevic.Ipak najvece zasluge pripadaju trojici marljivih mjestana Ibrahimu Novkinicu ,Saudu Begovicu i Ibrahimu Pasicu .Oni su ti koji su ponijeli najveci teret u toku ove akcije i bez njih nebih se puno napravilo.VELIKO HVALA.
Zelim jos jednom da vam se zahvalim i zamolim da podrzimo jedne druge s bilo kakvim akcijama a u zajednickom cilju naseg daljeg opstanka na ovim prostorima.Nije bitno koliko smo novca zaradili ,bitno je sta smo uradili i ostavili iza nas.Novac i slava ponekad stvarno mogu odrediti covjeka..Ako je skrtica onda postajete jos veci a ako je humanista onda postane jos veci humanista.Nasa sudbina na ovim prostorima je u nasim rukama. Samo svojom humanoscu ,slogom i marljivim radom mozemo mnogo toga postici u buducnosti.
Slike kako je to nekada izgledalo i kako izgleda sad mozete vidjeti ovdje.
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.