Masakr u partizanskoj ulici u Prijedoru

Sječanje na 30.maj 1992.godine
Masakr u partizanskoj ulici u Prijedoru

” Želim da malo opširnije opišem streljanje nedužnog naroda medju kojima je bila moja kompletna familija od kojih sam samo ja ostala živa.
Poslije etničkog ćišćenja Kozarca u moju kuću preko puta teniskog igrališta u Prijedoru gdje sam živjela došao je moj otac,majka i dva brata te devetoro mojih rodjaka.Svi smo mi Romi po nacionalnosti a ja sam živjela u braku sa Mišom Mihajlovićem-Srbinom.

Tog jutra kod nas u kuću došao je i komšija Huse Čaušević i njegova dva sina jel su ih ćetnici istjerali iz kuće koju su zapalili.

Oko 10 sati pred moju kuću došli su ćetnici Zorana Karlice i istjerali van moga oca,mater,braču,rodjake i Husu i njegove sinove i sve ih poubijali tu na raskrsnici preko puta teniskog igrališta.Onda su iz Kanafine pekare izveli Mustafu,Salahudina,njihovog zeta Emira i još neke ljude koje je Mustafa primio kod sebe poslije njihovog bijega iz Kozarca i sve ih streljali.

Vidjela sam Željka Petkovića-Koleta bivšeg šofera u Privrednoj banci u Prijedoru i našeg komšiju koji je predvodio srpske vojnike i pokazivao kuče u kojima su živjeli Muslimani i Hrvati.

Na moje oči ubijeni su moj otac Alijagić Suljo,moja mati Alijagić Fatima,te moja brača Ferid i Ekrem.

Ubijeni su tu i moji rodjaci Safet Pupavac i ,Zdravko Pupovac njihova majka bila je Srpkinja.Na istom mjestu ubijeni su i Rahman i Redžo Ibrahimović isto tako moji rodjaci.Petoricu Roma su pretukli i naredili im da pokupe sve ubijene na jednu gomilu i poslije kratkog vremena došao je jedan kamion u kojeg su utovareni ubijeni a sa njima su odvezeni i preživjeli i od tada im se gubi svaki trag.”

Ovaj svjedok koji je preživio ovaj masakr danas živi u jednoj dalekoj zemlji-Novi Zeland.