Ljepša strana BiH: Kako su prijedorski Srbi vratili 46.000 KM cazinskom Bošnjaku?

Decenijama nas truju pričama o ovakvim ili onakvim Srbima, Bošnjacima, Hrvatima ili onim siročićima „Sejdić – Finci“. Ništa lijepo i pozitivno čuti! A ima i lijepih priča. Evo jedne iz Prijedora: Srbi Dalibor Banović i Predrag Kragulj pronašli su 46.000 KM (23.000 eura) i vratili ih Bošnjaku Vedžidu Mehagiću iz Cazina. Šta kažete Milorade, Bakire, Dragane i ostali „čuvari“ nacionalnog u BiH.

Kada su dva radnika Agencije obezbjeđenja “Flek sekjuriti”, Dalibor Banović i Predrag Kragulj tog dana krenuli na posao u Tržni centar “Bingo” u Prijedoru, nisu ni slutili da će nekoliko sati kasnije pronaći izgubljenu torbu sa 46.000 maraka ili 23.000 eura.

Dalibor je išao u redovnu kontrolu objekta, kad je u muškom toaletu pronašao torbu, zakačenu na mjestu za peškire. Uzeo je torbu i vidio da je u njoj ogromna svota novca.

– Sjećam se da sam je u prvi mah odbacio, skoro da sam se uplašio kad sam vidio koliko novca ima u njoj. Odnio sam je kod kolege i izbrojali smo 46.000 maraka – priča Dalibor.

Iako je novac pronašao u sanitarnom čvoru, koji nije pokriven kamerama, ni on, ni kolega nisu došli u iskušenje. Kažu, nije im ni palo na pamet da se okoriste, već su samo željeli da što prije vrate novac onome kome pripada.

– I da živim 100 godina, opet bih isto uradio i vratio novac čovjeku. Ne kaže se uzalud, oteto – prokleto. Taj novac je nekome možda bio potreban za lijek? Nikada ne bih htio da nosim to na savjesti – kaže pošteni pronalazač Dalibor, koga su novinari „Novosti“ jedva uspjeli da nagovore da svoju nevjerovatnu avanturu ispriča za novine.

U vrijeme kad su Dalibor i Predrag pronašli torbu punu novca u prijedorskom tržnom centru (RS), u drugom entitetu (FBIH), u znoju od stresa kupao se Vedžid Mehagić, tražeći novac koji je izgubio na putu od Banjaluke do kuće u Cazinu. Krenuo je u kupovinu automobila sa punom torbom novca, ali se vratio neobavljenog posla. Na putu kući, svratio je u prijedorski tržni centar.

– Nisam ni shvatio da mi nema torbe, sve dok nisam došao kući u Cazin. Bio sam okamenjen. Ipak, nisam čovjek sklon panici, pa sam polako razmislio i sjetio se šta sam uradio sa torbom. Znao sam gdje je, ali nisam vjerovao da ću novac ikada više ugledati. Okrenuo sam automobil i krenuo nazad prema Prijedoru, a svo vrijeme sam zvao telefonom tržni centar. Kad sam stigao, nisam mogao da verujem da me novac čeka, netaknut – priča Vedžid Mehagić.

– Mi smo sve uradili u skladu sa pravilima službe i procedurom. Ne treba biti pohlepan i treba ostati čovjek i u ovakvim situacijama. Nikada ne znaš kad će tebi zatrebati sreća. Važno je odreagovati ljudski – kaže Daliborov kolega, Predrag Kragulj.

Dalibor i Predrag kažu da je to bila njihova dužnost i dio službe. Ipak, svako od nas zna da je služba služba, a iskušenje – iskušenje.