Kako je moguće da moja ulica ne postoji?!

Sulejman Topić (69), mještanin Ljubije, otkad zna za sebe živi u ulici Topića potok 203. No, i pored poznate adrese posljednju godinu poštar ne kuca na vrata ovog Ljubijanca, već istu ulicu, Topića potok, traži u Prijedoru. Bila bi to sasvim obična priča i vjerovatno mala činovnička greška da ta ulica u Prijedoru i zaista postoji.

– No, tamo je nema, već samo u Ljubiji. Zato se pošiljke i vraćaju uz naznaku da je adresa nepoznata. Žalio sam se mnogima, bio u CIPS-u, u policiji, u pošti… Svi kažu uredu je, a nije, jer da jeste, i ja bih kao i svi ostali dobivao službenu poštu i račune. S adresom sam kao bez nje – ogorčen je Topić koji više ne zna ko treba da popravi grešku koja mu zagorčava život.

– Kad ukucaju moj matični broj, pojavi se ta ulica, ali da apsurd bude veći, samo u Prijedoru, a ne i u Ljubiji, gdje jeste. Nedavno je tako zalutala i pošiljka koju sam, kao hrvatski penzioner, očekivao iz Zagreba. Na kraju su me čak zvali i iz Ambasade – kaže Topić, kojem ne pomaže ni to što poznaje mjesnog poštara, jer pisma koja čeka ne nosi on, već neki drugi prijedorski koji po gradu uporno traga za adresom koje nema.

Avaz