Piše: Ismet ICHA Turšić
Docekali smo da konacno odemo na jedno veliko prvenstvo i za to svakako velike zasluge idu Safetu Susicu, selektoru, izborniku i izvalniku nekoliko najnebuloznijih i najneutemeljenijih izjava koje slobodno mogu u rang sa izjavama njegovog prethodnika, danas trenera Slobode.
Ipak nije Pape kriv, krivi smo svi mi okolo. Od onih sto ga zaposlise i stavise samo jedan cilj pred njega u nadi da ce to nahraniti i zadovoljiti uspjeha gladne Bosance i Hercegovce a to je plasman na neko od velikih takmicenja pa do mnogih od nas koji se s tim uistinu ogromnim uspjehom zadovoljismo. Jer da se ne lazemo, plakao sam sigurno 20 minuta k’o malo djete nakon Ibijevog gola u Kaunasu, sramota me bilo ljudi oko mene al’ dzaba, suze niko i nista nije moglo zaustaviti.
U tom trenutku su to bile suze olaksanja a ne radosti jer postojao je imperativ pobjede, minute su letile a oni litvanski zuti mravi su se branili kao da im je Naser Oric na mjestu stopera. Ne mogu ni da zamislim pod kolikim su presom bili igraci i Pape tih dana jer sve osim odlaska na SP bi natjeralo mnoge Bosance i Hercegovce u jos vecu i jacu depresiju podpomognutu jesenjim i zimskim mrakom, maglom i smogom.
Poceh kritikovati Papeta pa odletih na pozitivu al’ tako je, cinjenica je da se stvari u i oko nase repke ne mogu gledati kao crne i bijele pa tako ni Papetova uloga u svemu tome. Naprimjer, do one tekme sa Amerikom u augustu sve je izgledalo i vise nego dobro da bi onda eksperiment iz drugog poluvremena sa amerima nas kostao cetiri primljena gola. U tekmu sa slovacima smo usli neozbiljno, bez zadnjeg veznog i sa glavama punih prica o Dzekinom izostanku sa prva tri dana okupljanja nego sto smo vodili racuna o protivniku. Bila je to slicna situacija kao ona sa Hrvatskom i njenim pripremama u Hercegovini, vise su se slikali i dernecili nego trenirali pa ih je to poslije kostalo prvog mjesta u grupi a Igora Stimca selektorske pozicije.
Hajde da neduljim, ono sto hocu da kazem je slijedece. Pred Papetom je bio jedan cilj a to je odlazak na SP. Ispunio ga je i sada izgleda ne mora vise nista raditi jer de facto on apsolutno nista nije uradio u zadnja cetiri mjeseca osim sto nam je pokusao stvoriti sliku da je Tino Sven Susic buducnost naseg veznog reda. ”More bit’ bidne” sto bi rekli Nadrealisti medjutim broj skeptika po ovom pitanju je mnogo veci od onih koji povjerovase u Papetove rijeci.
Pape nista nije poduzeo ni po pitanju igraca koji su bili redovni na spiskovima u kvalifikacijama a koji na zalost nemaju dovoljnu minutazu u svojim klubovima da bi ih se vodilo na SP. Bas zato je zabrinjavajuca njegova prica o mladom Prcicu za kojeg kaze da je mlad i da igra u losem klubu (Sochaux) a alternative mu ne igraju nigdje (Rahimic, Zahirovic), da imamo dovoljno napadaca (Dzeko i Ibisevic) te da nam ne treba vise stopera pritom zatvarajuci vrata mladim igracima poput Tankovica, Arslanagica pa zasto ne i Hrgote o kojem se na zalost sve manje prica iako je igrac koji bi mogao biti dugorocno rjesenje za nas napad. Pape zaboravlja da smo prije Dzeke i Ibisevica od kvalitetnijih centarfora imali jos Muslimovica, Bolica, Barbareza, Kodru a iza njih su sansu dobijali mnogi manje uspjesni igraci, tu mislim na Turkovica, Hasancica, Obada, Topica, Bartolovica, Skoru, Asima Sehica, Halilovica, Petra Jelica, Ivicu Jolica, Zeca i tako dalje.. Dakle, niko ne trazi i ne zahtjeva da Tankovic i Hrgota uzmu mjesto Dzeki i Ibisevicu nego samo daj da ih vidimo u reprezentativnom dresu pa da znamo da li su prva ili druga gore navedena kategorija igraca.
Neki ce reci da je pozitivan pomak napravljen po pitanju skautinga tih mladih igraca po Evropi i kao eto pozitivno je to sto su sad njih sestorica pozvani da dodju na okupljanje u Innsbruck da se upoznaju i druze sa nasim reprezentativcima. Iskreno se nadam da se nijedan nece odazvati i da ce svi buduci pokusaji ovakvog kafanskog karaktera pasti u vodu. Ne mogu da vjerujem da se nista nije naucilo od eksperimenta u Ljubljani prije godinu dana, eksperimenta koji nas je kostao Alena Halilovica (nije jos al’ ne postoje indicije da cemo ga pokusati ”spasiti) te da ne bi covjeka sa velikim srcem Jusufa Becirovica zamalo i Hajrovica i Kolasinca. Kakvo skupljanje i upoznavanje i gluposti, ko to tako jos danas radi? Ni jedan veliki Brazil sebi to ne moze priustiti, da zovu ljude na kafu a ne na teren. Da sam Gudelj ili Tankovic ne bih nikad pristao na takvo sta, momci igraju u boljim ligama od pola tih sa kojima treba da se upoznaju i da im se ”dopadnu” da bi im ti dali zeleno svjetlo. Znaci, Tino Sven se ne mora upoznavati a Gudelj, Arslangic, Tankovic i drugi moraju? Ma nemoj.. A sutra kada klubovi, sa punim pravom, zabrane dolazak svojim igracima na ovo, ne znam kako da to nazovem, onda ce biti po ledjima igraca, vec ispred sebe vidim naslove ”Eto mi ih zvali, oni nas odbili” i komentare navijaca sakrivenih iza ”zmajOvskih” nick-ova…
Selektor Susic i ljudi oko njega su imali cetiri mjeseca da obidju tih sest igraca, da se upoznaju s njima i njihovim zastupnicima/roditeljima, da ih vide na djelu u njihovoj svakodnevoj sredini i da se po potrebi i posavjetuju sa trenerima tih igraca te da na taj nacin prosire mrezu poznanstava, stvore profesionalniju sliku o Bosni i Hercegovini i njenom nogometu. Kad su oni novinari mogli obici Spahu i Bega i napraviti dvije fantasticne emisije mogao je vala i Pape a ako ne on onda neko il’ iz strucnog staba ili iz tehnickog odjela N/FS-a. Osim tih sest mogli su i trebali su obici jos njih najmanje 10 koji igraju u omladinskim selekcijama nekih od najjacih evropskih klubova kako bi im dali ”mig” da ih pratimo, da su nam interesantni i da zelimo da u buducnosti izaberu BiH a ne Svedsku, Njemacku, Svicarsku, Austriju te upoznati i njih i roditelje sa procedurama promjene sportskog drzavljanstva.
A ovo sto im mi nudimo sada, pa to su mogli nasi Bundesligasi odraditi sa Hrgotom, malim iz Bayerna, Dzeko je to izgleda vec odradio sa Tankovicem (”Dzeko je pravo pravo dobar covjek, razumijes..”) a ni Belgija (Arslanagic) ni Holandija (Gudelj) nisu daleko, mogao je to i Borce Sredojevic odraditi a mali Salanovic je vec pod ”Jukinim protektoratom” tako da za njega nema dileme. Ovako samo bezpotrebno pravimo cirkus od i oko repke i rizikujemo da nam klubovi tih igraca sa svojim pravom na veto naprave pometnju.
Nista od ovog nije uradjeno u zadnja cetiri mjeseca a i zasto bi? Ne znam sta pise u Papetovom ugovoru ali cisto sumnjam da postoji neki paragraf o moranju obilazaka buducih narastaja. Njegov posao je bio da nas odvede na SP i on je to uradio. Nadam se samo da su ljudi koji budu zaposljavali buduce selektore izvukli pouku iz Papetovog primjera i da cemo vec slijedeceg selektora imati priliku da gledamo na tribinama Craven Cottagea, Borussia Parka i Stamford Bridgea. Samo da ne bude prekasno..
Nogolopta
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.