Kad proradi „krajiški inat“

Pozitivna povratnička priča pretvorila se u borbu protiv sitnih političkih interesa i beskrajne birokratije. Jusuf Arifagić je u Trnopolju kod Prijedora podigao najmoderniju farmu krava u BiH. A to je samo početak.

Četrnaest miliona maraka, uložio je Jusuf Arifagić u rodnom Trnopolju. U Norveškoj je stekao kapital, državljanstvo, osnovao kompanije. Odlučio je da se vrati u Prijedor. Arifagić posljednjih sedam godina gradi najsavremeniju farmu krava u BiH i šire. Norveško crveno goveče je genetski najotpornije i ekonomski naisplativije na svijetu. U sklopu ovog velikog projekta nalaze se meteorološka stanica, veterinarska ambulanta, softveri za praćenje svih parametara u štali. Teško je riječima opisati sve ono što se nalazi na farmi „Arifagić“. Jusuf je kaže, imao želju da u svom Potkozarju pokrene posao i otvori radna mjesta.

„Investitori su zanimljivi samo pred izbore“

„Pitali su me naši ljudi da li sam normalan. Odakle mi volja i hrabrost da se upustim u sve ovo. Sad razumijem na šta su mislili. Ako nisi u sprezi s političarima, ako nećeš dijeliti dobit s njima, veoma je teško“.

Jusuf se kaže, ne kaje zbog glavobolja koje mu je zadao ovaj posao. Odvojenost od porodice i danonoćni rad nisu problem, već korupcija i sitni interesi političkih elita. „Osam miliona vlastitih sredstava sam investirao, a ostalo pokrio kreditom. Nije im jasno da neko uloži toliki novac, a da oni ne dobiju ništa. Neće ni marku vidjeti, to je sigurno. Zato sve dozvole čekam neviđeno dugo“, ogorčen je Jusuf.

Trebalo mu je više vremena nego što je planirao, ali ogroman projekat teče po planu. Prihodi rastu, a na farmi je zaposleno trideset radnika. Broj grla se povećava. Trenutno se gradi pogon za proizvodnju biogasa, a cilj je potpuna samoodrživost kompanije i iskoristivost svih resursa.

Iz logora za Norvešku – s milionima nazad u rodni Prijedor

Izgleda da će ova priča imati sretan kraj, ali početak je bio daleko od toga. Jusuf je Bosnu i Hercegovinu napustio 1992. godine; prethodno je prošao tri logora: Omarsku, Keraterm i Trnopolje. U dalekoj Skandinaviji brzo se snašao i postao uspješan biznismen. To mu nije bilo dovoljno.

„Neću nigdje nego ovdje gdje sam rođen. Tu mi je mjesto. Ima među našim ljudima mnogo patriotizma i želje da investiraju, da od BiH nešto naprave. Samo im treba otvoriti vrata i ne odmagati“.

„Dvije nacije žive u BiH, oni koji su se snašli i oni koji nisu“

Izgled farme, najsavremenija oprema, kontrolne prostorije koje podsjećaju na programerske kancelarije, oduševiće sigurno mnoge. Ali, jednako snažan utisak ostavlja priča glavnog protagoniste o svemu što je prošao da bi stigao tu gdje jeste. „Državna delegacija posjetila je Norvešku o mom trošku. Takav je bio dogovor, kako bi se upoznali s detaljima i stali iza projekta. Po povratku u BiH ništa, opet čekanje. Tri godine sam čekao ekološku dozvolu, isto toliko trafo stanicu“. Jusuf se prisjeća otvaranja farme kojoj je prisustvovao norveški politički vrh i tamošnja državna televizija: „Od naših su došli gradonačelnik Prijedora i pomoćnica jednog ministra u vladi RS. Mi koji ulažemo nismo interesantni kada prođu izbori“.

Student generacije zadužen za pravne poslove

Selekcioni centar za uzgoj crvenog norveškog govečeta je samo dio kompanije „Arifagić investment“. Šest firmi uključeno je u cjelokupni projektat. Na farmi krava je zaposleno trideset radnika.

Dvadesetpetogodišnji Almir Hoždić bio je student generacije na pravnom fakultetu u Banjaluci. Dok njegove kolege svoju budućnost vide na „državnim jaslama“, on je kaže prezadovoljan što radi u realnom sektoru. Svakodnevno uči nove stvari. „Svi mi ovdje zavisimo od proizvodnje i od svakog litra mlijeka, bez obzira što sjedimo za računarom“, ističe mladi pravnik. Plate su, kako kaže, veoma dobre i više od bh. prosjeka. „Često nam dolaze inspekcije, a kada službenici vide kakvi su uslovi rada, pitaju da li ima posla i za njih“.

Krave većinu vremena provode na specijalnim gumenim strunjačama. I u izmuzištu je pod prekriven specijalnim prostirkama. O svemu se vodi računa, papci moraju biti zaštićeni: „Njega papaka je veoma bitna. Ako su zdravi i očuvani, krava daje litru mlijeka više. To može biti korisna poruka za žene. Pedikir je važan za reproduktivno zdravlje i dojenje“, kroz smijeh objašnjava Jusuf.

Cilj je da za nekoliko godina na farmi bude 5.000 grla, da se uspostavi zadruga i mesna industrija. A sve to podrazumijeva hiljadu radnih mijesta.

Vrijedni domaćin žali što u njegovom kraju nema mladih ljudi. Iako su mnogi povratnici investirali u svoje rodno mjesto, otvorili firme, nedostaju mladi radnici. U Trnopolje i Kozarac svakodnevno na posao dolaze mještani iz okolnih opština i sela.
Autor Aleksandra Slavnić
Deutsche Welle