Gledao u smrt, ali preživio

Dragomir Soldat-Čiča ili Velemir Đurić

U nastavku suđenja za zločin u Prijedoru, svjedok Tužilaštva BiH je rekao kako je “optuženi Soldat naredio strijeljanje kod džamije, a optuženi Đurić i Babin su pucali u muškarce”.

Zaštićeni svjedok S-1, koji je uspio preživjeti strijeljanje, ispričao je kako je ujutro 23. jula 1992. godine ispred njegove kuće u selu Čarakovo (općina Prijedor) došlo bijelo vozilo, iz kojeg je izašao jedan čovjek i naredio mu da ide na cestu, gdje su bili i drugi muškarci iz sela.

“Postrojili su nas i držali upereno oružje, a zatim je jedan upitao: ‘Čiča, šta ćemo s ovim ljudima?’, a on je odgovorio: ‘Sve pred džamiju, neka se mole Aliji, pobijte sve’”, ispričao je svjedok.

Na upit Mire Smajlović, predsjedavajuće Sudskog vijeća, svjedok je kazao da se “čovjek koji je vozio auto i naredio strijeljanje zove Soldat”, pojasnivši da je za njegovo prezime saznao kasnije, dok je bio u izbjeglištvu.

Među pet vojnika koji su sproveli muškarce do džamije, svjedok je “prepoznao Đurića”.

 “Znam ga od ranije, išli smo zajedno autobusom na posao, on je radio u fabrici celuloze”, kazao je S-1, koji je svjedočio putem video linka iz Švedske.

Prema njegovim riječima, kada su ulazili u dvorište džamije, jedan muškarac je pokušao pobjeći, ali je jedan od vojnika ispalio rafal na njega, a druga dvojica su ga upitali: “Šta si uradio?”, a on je odgovorio da ga je ubio. Nakon toga, kako je rekao svjedok, počelo je strijeljanje.

Zoran Babic-Bakin

“Gledao sam u smrt. Jedan crni, neko ga je zvao Mrđa, a neko Babin, je pucao u mene. To je bilo klanje jedne nacije. Zekir Musić ih je molio da to ne rade, ali oni su i njega ubili. Pucali su iz zadovoljstva, samo da ubiju. Ne znam kako bih nazvao tih pet vojnika”, kazao je svjedok, istaknuvši da je tada ubijeno 11 muškaraca.

Nakon pucnjave, kako je svjedok pojasnio, nastao je tajac. Potom su vojnici opljačkali mrtve muškarce, a onda su ušli u džamiju i zapalili je.

“Kada su zapalili džamiju, po mrtvima i po meni su počeli padati dijelovi. To je bio jedan užas”, kazao je S-1, dodavši da je nakon toga pao u nesvijest.

Kada je došao sebi, svjedok je rekao da je čuo glas jednog muškarca koji je bio ranjen. Za brata koji je ubijen, svjedok kaže da mu je “sav stomak izašao vani”, dok je hodža ubijen tako što mu je “pucano u usta”.

Prema optužnici, Zoran Babić zvani Babin i Velemir Đurić su 23. jula 1992. godine, zajedno sa njima poznatim osobama, a po naređenju Dragomira Soldata zvanog Čiča, izveli muškarce iz kuća u selu Čarakovo i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali.

Velemir Đurić ili Dragomir Soldat-Čiča

Zbog ranjavanja u donje ekstremitete svjedok S-1 je, kako je rekao, odlučio da se rukama vuče po zemlji, te je tako došao do nekog grmlja.

 “Tu sam čuo da se vozilo ponovo vratilo i da su pucali u mrtve”, dodao je zaštićeni svjedok.

Prema riječima svjedoka, krio se u grmlju dok mu nije došla snaha i donijela zavoj, očistila rane i dala čašu vode.

 “Onda su ponovo naišli vojnici i snaha je pobjegla. Ja sam opet ostao i čekao smrt, ali, vojnici su otišli”, kazao je svjedok.

Nakon nekog vremena, mještani iz sela su ga s konjem prebacili u bolnicu, gdje je operisan. Iz bolnice je izašao 18. avgusta 1992.

Osim svjedoka, strijeljanje u Čarakovu je preživio još jedan muškarac.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. maj.