Frisko iz Ria!

Najnovije friske vijesti direktno iz Ria od dopisnika Cazima Redzovica Sportskog web portala Nogolopta.com

Karta

Mnogo je mogucih i nemogucih naslova za danasnji post ali je samo jedan pravi. Desio se prije nepunih dva sata i njime cemo zavrsiti ovaj post.

Posljednjih par dana zivim u nasem svijetu. Iz dana u dan nas je sve vise. Minimalan kontakt sa ostalima osim natpjevavanja sa Argentincima (pa kol’ko ih je vise) i konobarima u Roti. Nova poznanstva, svakodnevno pristizanje novih navijaca, sve oko Rote i ko neka organizacija. Svaki slobodni tren gledam da provedem sa ”pocetnim sastavom”. O njima vise kad se sve ovo priblizi kraju.

Iz Rote me bude, raja se skuplja a 9 je sati. Spremanje. Opet se javljaju. Ja bi ko doruckovao, uljudio se a najradije bih se odmah tamo nacrtao. Sjedam u taksi, po prvi put od apartmana do Rote, da bih ustedio 5 minuta. Navikli smo se na taj lokal to je nevjerovatno. Jutarnja kafa se pije, dorucak, rucak, vecera (cesto sve troje u jednom obroku), festa. Svi mi pa i nasi tv timovi i novinari. Nesto nase daleko od nas. Danas nam je bio i Marjan-Maki-Legenda, ispostovao je svu raju. Slike, pozdravi, zagrljaj za zagrljajem znojnih stokilasa. Hemijsko placam ako zatreba:)

Pocinjemo pjevati u 10. Ja nemam glasa u 11. Kupam se u znoju jer pokrivena basta nije napravljena za nekoliko stotina nenormalno (za njih) aktivnih Bosanaca i Hercegovaca. Ko staklenik, preko 50 stepeni. Jedini smo sa ovim nacinom navijanja, vec par dana smo atrakcija. Danas mozda i najveca atrakcija na cijeloj Copacabani. 10 lokalnih i internacionalnih tv stanica nas snima, to nas lozi i opet pjesma. Posle svake sjedam, brisem znoj. Nemojte mene vise, nemogu, crkavam. 30 minuta kasnije sam opet na stolu. Ima jedna koja me vazda digne…melodicna, al nije porodicnog karaktera pa cemo je presutiti:)

Dolazi cak i bubnjar (Alzirac il Iranac), glasa me kost’o. Samba bend pjeva ”Ole, ole, ole, ole, Bosna, Bosna” Kitimo ih ko u svatovima .Radja se nova navijacka koja ce se vritit po radiostanicama sirom planete i Rotom nakon sutrasnje utakmice. Naravno autori su ”les Orginales”, stara ekipa BHF:a a ide ovako. ”Vidio Brazil, vidio Rio, na Maracani pijan sam bio!”

U 12 sati Rota ostaje bez piva. A gazda bez teksta. Osmjeh sve veci, narucuje kamionet piva express. U medjuvremenu se raja snalazi. Prazni markete! Dodje pivo. Brzo bacve leda, ko da se ohladi. Da bi se izbjegla nestasica, ili prije nestasica za najblizu raju, pocinje se narucivati na gajbu. A lime za Caiprinhu se kolicima dovozi. Vjerujte mi da se ne kunem. Gazda vrti glavom a vec misli kako ce imati najvecu kucu u Favelicima poslije najezde Bosanaca. Pravila se brisu, pusi se u lokalu, pusta nasa muzika (veceras), sirimo se na trotoar. Dotle je doslo da me je gazda castio pivom danas…

Roti se ne moze prici, sto od nas to od Brazilijanaca koji dolaze u ispomoc. Svako malo Argentinci napadnu pjesmom. A ima ih ko Kineza. Ne znam jel iiko kuci ostao. Kad bi se neko nameracio mogao bi Argentinu nocas zauzeti bez metka:)

Dresova i dalje ni za lijeka, al naidje frajer danas uze narudzbu da nam tablice pravi. Ono world cup, rio, Bosnia. 100 narudzbi za 5 minuta. Nece napraviti kucu u Favelicima al moze makar plocu udariti. BHF donosi 100ak majica, puca ko halva. Ovih dana da na karton napises Bosna mozes uzeti 100 eura u Roti. Ludilo.

Nova jaka tema su karte za sutrasnju utakmicu. Ima raje koja je dosla na suho, ne kontam nikako kako se usuditi, al svako malo neko trazti kartu. Karata ima, al za goleme pare. Ono sto Argentinci ne stignu, nudi se nama po cijenama od 1000 do 1500 dolara…dolara! Pregovara se, moli, kumi, al 750 je minimum koji cuh. Na drugu stranu i nama se nude pare. Stranci, Englezi i Svedi vecinom nude 500+ dolara za kartu, al niko ni cuti.

Jedan od navijaca trazi kartu vec 2-3 dana. Pita kog god sretne. Pojavljuje se tim Brazilske televizije. Radice neki program prije utakmice. Spremanje nacionalnih jela Argentine (splacine) i BiH (cevapi). Prilaze tom frajeru ko prizvani. Bil ti kohao sa nama? Pa eto bih. Hvala super, sutra dolazimo po tebe. U znak zahvalnosti nudimo kartu za tekmu. Sta ti je nafaka:)
A za kraj prica koja po meni ponovo dokazuje da ima svijetla u svakom mraku. Treba samo dobro pogledati. Da nemam svjedoke nebih je napisao. Nas momak, nekih 20ak godina odokativno, je takodjer jedan od tih koji trazi kartu. Sa mojom ekipom je ovih dana, a muci ga to da nece moci sa nama. Kaze makar cu otici korteo do stadiona pa nazad. Pokusavamo naci kartu, idi ovom, idi onom, cekaj danas, cekaj sutra.

Nailazi mi skolski, bio na veceri u susjednom restoranu, tamo Holandjanin ima kartu viska. Dao bi je za 300 dolara. Trk. Ozbiljan gospodin. Imal? Ima? Nazad po malog. Nigdje ga. Pojeo bih se, a zgromio njega. Nas nekoliko optrcavamo Rotu al ko da je u zemlju propao. Njegova raja mi daje pare, idi uzmi. Nazad u restoran. Holandjanin, ko ima musteriju, al pustam suplju momak mlad. Daj pliz, ja United, RvP, van Gaal i to. Decko ce sam ostati. OK, pristaje. Za njim u hotel. Razgovaramo o nasem dozivljaju do sada. Copa (Mundijal je spanski, ovdje svjetsko zovu Copa), druzenje, prijateljstva, bratstvo i jedinstvo. Daje mi kartu. Uz nju svoju vizitku, ne do bog ako ne upali vraticu sve pare.

Samovoljno smanjuje cijenu radi malog, ispod dogovorene. Kaze mladi ljudi trebaju dozivjeti Copu. On je bio sinoc kad su njegovi satrali Spaniju. Otvara kofer, vadi sal sa utakmice i daje mi ga uz 50 reala (20 eura). Daj ovo vasem najmladjem navijacu, to je od mene. Izljubismo se ko rod rodjeni. Ja nazad trkom a on ostade na recepciji. Sretno sutra! Gospodine, ljudino, dabogda ti Holandija pobjedila prvenstvo!

Karta, sal i dzeparac stizu u trave ruke, a ja prepricavam ovo svakome koga sretnem. Ovo je nesto sto se ne zaboravlja, jedna od mnogih uspomena i sjecanja koje nosim sa sobom. Repka nije jos ni lopte sutnula a ja imam sjecanja za godine i godine i nekoliko prijatelja za sva vremena. Sta nas sve jos ceka…

Rota ostaje, ja idem.

Laku noc iz Ria!
/C

PS
Vise starijih postova od Cazima direktno sa Copacabana mozete pronaci na nogolopta.com