Kosti Abdulaha Hegića i petorice sinova ležale zajedno u Tomašici

Kosti Abdulaha Hegića i njegovih pet sinova ekshumirani su iz Tomašice. Njihovi i ostaci još tri civila identificirani su jučer su Centru za obdukciju i identifikaciju Šejkovača u Sanskom Mostu.

Najmlađi Fikret

Zločinci su ih ubili 1992. godine na području Prijedora, naselja Bišćani i koncentracionog logora Omarska.

Najmlađa žrtva je Fikret Hegić. Imao je 17 godina kada je ubijen.

– Među identificiranima je šest članova porodice Hegić. Otac je ubijen u šezdesetoj godini života i pet sinova starosti od 25 do 40 godina. Svi su ekshumirani iz masovne grobnice Tomašica na području Prijedora – potvrdila nam je Lejla Čengić, portparol Instituta za nestale osobe BiH.

Osim Hegića, u Šejkovači su identificirana dva člana porodica Mrkalj i Pelak. Njihovi skeletni ostaci pronađeni su u Tomašici, dok je jedna žrtva ekshumirana iz masovne grobnice Hrastova Glavica na području Sanskog Mosta.

Na zajedničkoj dženazi ubijenim Bošnjacima Prijedora 20. jula će biti ukopano čak 28 Hegića. Ferid Hegić, jedini od preživjele braće, bivši logoraš Keraterma, koji danas živi u američkom gradu Denveru, doći će na posljednji ispraćaj petorici braće i ocu.

Namka Hegić, supruga ubijenog Ragiba, jučer je identificirala članove ove porodice. Došla je iz Njemačke kada joj je rečeno da su pronađene kosti njenog muža, svekra i četvorice djeverova. Na dan kada će im biti klanjana kolektivna dženaza, bit će tačno 22 godine od kada traga za njihovim kostima.

– Vratila se bol onog strašnog 20. jula 1992. kada su mi odveli muža. Bio je u najboljim godinama, njegove posljednje riječi bile su: „Čuvaj mi djecu.” Čuvala sam ih i sačuvala pune 22 godine uz veliku žrtvu i Allahovu pomoć – ispričala je Namka Hegić, koja s rahmetli Ragibom ima četvero djece.

Kako su ih odveli

Sin Emin bio je 13-godišnjak kada je ostao bez oca. Slike očevog odlaska ne blijede ni danas.

– Kada su naoružani vojnici povikali: „Svi muškarci van”, izišao sam i ja s ocem. Osjetio sam ogromni strah. Na to je jedan vojnik kazao: „Mali, u kuću”, a isto je ponovio i otac. S prozora sam gledao kako ga odvode – sjeća se Emin, danas 35-godišnjak.

Pamti da su mu oca i komšiju Bujazida Hegića odveli na jednu, a četvoricu amidža i djeda Abdulaha na drugu stranu. Tog popodneva svi su ubijeni nedaleko od kuće u Bišćanima.

Avaz