ANTOlogija: Nino moj

Piše: Anto Tomić

Oduvijek sam bio veliki protivnik bilo kakvog kulta ličnosti, al’ nešto mi došlo. Prolijeću mi kroz glavu dešavanja proteklih dana, mjeseci, godina i svugdje se spominje jedno ime. I pitanja naviru, jedno za drugim :

* čije to srce tako žestoko kuca za Bosnu i Hercegovinu, za Bosance i Hercegovce ?

* ko je to prvi na barikadama kad treba Bosnu braniti ?

* ko je to Bosančina od glave do pete ?

* ko se to , srcem i dušom, bori protiv Dejtonskog (ne)sporazuma ?

* ko se ono lancim vezao i protestirao protiv zatvaranja Zemaljskog muzeja ?

* ko se ono, i životom svojim, protivi gradnji spomeniku zla na Zlatištu ?

* ko se ono skrbio i novogodišnje poklone djeci Konjević polja djelio ?

* ko je ono, među prvima, počast žrtvama genocida u Tomašici odao ?

* ko je ono svoj JMBG bolesnoj bebi dao ?

* ko je prvi, tamo gdje se pravda traži, kad do nokata dogori ?

* ko je prvi u pružanju pomoći svakom ugroženom, zlostavljanom, napaćenom, obespravljenom ?

* ko je uvijek prvi u prikupljanju pomoći u humanitarne svrhe za gladne i oboljele ?

* ko se ono trese k'o 9° na Rihterovoj skali na svaku vrstu nepravde ?

* kroz čije vene nektar ljiljana protiče ?

Ma, to je onaj narkoman, huligan, palikuća DeNino Nihad Aličković. Neka te, Nino !