Zašto su Nadrealisti sve znali: Kada će posljednji Jugoslaven stići do EU?

Jedan od takvih je onaj skeč u kojem Evropljani preko zida promatraju kako se nekadašnji Jugoslaveni međusobno tuku u “stogodišnjem ratu”, a onda posljednjeg preživjelog Jugoslavena svečano prime u Evropsku uniju i poput kakvog divljaka vode u Bruxelles na svečanost prijema u nekoj zadimljenoj krčmi gdje predstavnici sada zavađenih evropskih naroda konstatiraju da su mogli davno ući u EU “da je bilo pameti”.

“Drago mi je da ste i vi konačno došli pameti, a i vrijeme je bilo”, kaže Nijemac.

Na to Francuz (Nenad Janković alias Nele Karajlić) odgovara kako bi oni “puno ranije došli pameti” da Nijemci i Italijani (Branko Đurić Đuro) “sve to nisu zakuhali”, nakon čega dolazi do rasprave koja završava tučom, te, posljedično, raspadom EU i ratom, i to baš kada je posljednji Jugoslaven stigao do EU! Tada “posljednjih Jugoslaven”, i dalje u ratničkom izdanju (Zenit Đozić), uzima što može i bježi iz “dosanjane” mu EU. A potom, paradoksalno, reporter sa Balkana preko zida prati rat u EU.

Izbjeglice iz Švedske

Svemu tome s ćoška, onako s nogama na stolu s kariranim stolnjakom, nezainteresirano prisustvuje jedan Amerikanac koji telefonira i ne dozvoljava da ga prekidaju, te im s vremena na vrijeme kaže da prekinu ili nastave razgovor, što i danas jeste pozicija supersile Amerike u odnosu na Evropu i njenu politiku. A taj ping-pong se obično testira na stanovnicima zemalja Balkana.

Tako nekako danas izgleda i balkanska zbilja u kojoj su, dvije decenije nakon rata, u EU uši tek građani Slovenije (koja je potom završila u velikim problemima) i Hrvatske, koju od ulaska u EU 1. jula 2013. ne prestaju potresati ekonomske i društvene krize, zataškavani nacionalizam, nerasvijetljeni slučajevi iz prošlosti…, dok su daleko od “elitnog društva” EU Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i Kosovo koje razni sitni i nešto viši evropski zvaničnici, baš kao oni iz skeča, svako malo ruže “zašto ne dođu pameti”, zašto “demokratski ne riješe svoj probleme”, zašto bježe sa Balkana, dok istovremeno i države većine zemalja EU grcaju u krizi i problemima.

Da li će se EU raspasti dok do nje stigne “posljednji preživjeli Jugoslaven”, ako je suditi prema ranije tačnim prognozama legendarnih Sarajlija, treba se bojati.

Ili, bolje reći, zašto su se građani bivše Jugoslavije tek smijali njihovim često krajnje ozbiljnim opservacijama i ocjenama ispričanima kroz humor?

Nisu građani Zapadnog Balkana vjerovali da će komunisti postati gorljivi nacionalisti, da će postojati istočno i zapadno Sarajevo, da će sitni šverceri biti ugledni biznismeni, da će svako veće selo imati fakultet, da će u tramvajima revizori izgledati poput nindža ratnika, da će vlast optuživati rudare “jer imaju svoj voz”… Osmjeh na licu koji izazivaju skečevi Nadrealista i danas, toliko godina poslije, zaledi realnost koja je baš onakva kako su oni previdjeli.

Za Anadoliju nedavno je o tome govorio Srđan Velimirović, jedan od scenarista predratne “Top lista nadrealista” i poslijeratnog “Nadreality showa”.

Na pitanje novinara kako su znali da će, primjerice, Švedsku zadesiti nemiri, što je nedavno bio slučaj, Velimirović je rekao:

“Za Švedsku je lagan odgovor. Imali smo informacije iz Vlade Švedske. Bio je to neki njihov ministar, pa nam je on dojavio šta će se dogoditi. Kasnije je on ‘zglajzao’, neko ga je ubio. Pričalo se čak i da je to i sa naše strane, ali mi nismo imali u to umiješane prste”, započeo je šaljivu priču Velimirović.

Velimirović je tada istakao i kako je Nenad Janković, poznatiji kao Nele Karajlić, bio dobro upućen u politiku, što im je uvelike pomoglo u kreiranju skečeva prije rata u BiH.

“Najluđa stvar koju možeš smisliti, ona se ostvari. To je ta formula uspjeha predviđanja. Danas, kad bi mi sjeli i pričali šta je to najnevjerovatnije što se može dogoditi ovdje, to bi se dogodilo. Ipak, ostavimo ljudima da sami smisle koja je to stvar”, govorio je Velimirović.

Trebamo, kazao je, sad očekivati izbjeglice iz Švedske.

“Ako im se ne sviđa u Švedskoj, neka idu u Norvešku. To im je bar blizu”, rekao je Velimirović i dodao da se Bosna uskoro treba čuvati najezde izbjeglica iz Švedske, kako je prikazano u jednom predratnom skeču u kojem poslastičar Albanac (Ševćet Haljimi) u Sarajevu zaposli dvojicu Šveđana da prodaju sladoled (“To su čisti momci, to nema dljaka da padne…”), navodeći da je to učinio “jer ga je teško potresla kriza u Švedskoj”.

U jednoj od epizoda “Nadreality showa”, more je došlo do Baščaršije, a Sarajlije Makaranima izdaju smještaj. Velimirović je kazao kako ni to nije nemoguće, ukoliko se sagleda trenutna situacija sa klimatskim promjenama i topljenem glečera.

“Kako smo krenuli, i taj skeč će se ostvariti. Primat ćemo mi onda Dalmatince na ljetovanje kod nas, pa ćemo onda vidjeti oko cijena. Zato bolje da sad malo pripaze kako nama zaračunavaju, kako mi njima poslije ne bi vraćali”, šalio se Velimirović.

A gdje je hepek

Pokret “New Primitives” ismijavao je primitivizam, a mnogi su ga shvatili ozbiljno i pretvorili ga gotvo u kulturu življenja. Ipak, neke stvari su uspjele doći do ljudi jer, kako je istakao Velimirović, ne razmišljaju i ne shvataju svi isto.

“Što se tiče primitivizma danas, ne znam da li je on veći. To se nama čini, uvijek ima ljudi koji se sporije prilagođavaju promjenama. Na nama je da učimo ljude kako se ulazi u tramvaj i kako se hoda ulicom. Samo da ne bude opet neki rat, pa da moramo sve ispočetka”, istakao je Velimirović.

Nadrealisti su kroz svoje skečeve ismijavali besmislene promjene, dolazak na vlast različitih ljudi koji rade istu stvar kao njihovi prethodnici, ali su ih smijenili samo promjene radi. Upravo to se danas događa na našim prostorima.

Srđan Velimirović danas snima reklame, crta, piše scenarije. Još uvijek, koliko mu udaljenost dopušta, održava kontakt sa starom postavom Nadrealista.

“To je isto velika šteta svega što se dogodilo, što se tako jedna sjajna ekipa ljudi razišla. To je za ovaj grad, državu i sve baš šteta. To je bila jedna koncentracija duhovitih ljudi dobre volje. Sad moramo putovati negdje da bi se viđali. Ali nek’ smo živi i zdravi”, istakao je Velimirović.

Prisjetio se i hepeka – sprave koja u jednom trenutku rješava sve probleme, a koja bi, pomislili su mnogi, tako dobro došla na Balkanu.

“Dok sami ne počnemo nešto raditi i pokušavati da promijenimo, nikakav hepek nam neće pomoći. Po meni je hepek baš odraz našeg društva. Ne moramo ništa da radimo, jer će se pojaviti neka mašina i sve će se promijeniti. Odraz našeg društva, naše želje da to tako bude i uzaludnih nadanja u nešto”, naglasio je Velimirović.

Puno toga mora se promijeniti, kazao je on, kako bi situacija u Bosni i Hercegovini i ostalim zemljama regije bila bolja, a mladi prestali odlaziti u svijet i počeli ulagati svoje znanje i obrazovanje u razvoj svojih zemalja.

Političari prvo moraju shvatiti da se svijet promijenio, jer je mlade veoma lako pokrenuti. Ne bude li se ovdje nešto brzo promijenilo, ljudi će zaista otići, jer će vani naći dobro plaćen posao, a preko Interneta će pričati sa rajom u Bosni. Svaki čovjek može da bude bolji, duhovitiji. Da nekom akcijom doprinese da cijeloj zemlji bude bolje”, poručio je jedan od scenarista legendarnih Nadrealista.

Oslobodjenje