Održana promocija monografije o šehidima 17. Viteške brigade

Piše: Omer ef Redžić

Danas je u amfiteatru Čaršijske džamije u Prijedoru održana prezentacija monografije o šehidima 17. Viteške brigade. Domaćin je bio Imam Čaršijske džamije Omer ef Redžić, koji je prisutnima uputio riječi dobrodošlice. Promotor je bio mr. Amir Kliko kao i autor monografije Emir Omanović. Prisutnima se obratio brigadni general Fikret Ćuskić, koji je u suzama dijelio monografije roditeljima i užoj porodici šehida. Prezentacija je protekla kako je i planirana u intimnoj atmosferi izmedju udruženja boraca i porodica poginulih, i nije bila šireg medijskog karaktera.

Ovo je još jedna u nizu promocija, ali ova je posebna po svojoj sadržini, jer u knjizi su imena sa slikama naših najvećih sinova, koji su poginuli boreći se za svoju zemlju i svoj Prijedor. Posebno je bio dirljiv momenat kad je general Fikret Ćuskić dijeleći monografiju zaplakao zajedno sa majkom jednog šehida.

Mr. Amir Kliko je u svom izlaganju kao promotor naglasio da  mi nakon dvadeset godina sumirajući rezultate svega onog iza nas, moramo priznati da smo uspjeli pobijediti 5. Vojsku svijeta, i pored naših unutrašnjih trvenja u liku Fikreta Abdića ratnog zločinca, uspjeli dovesti sebe u poziciju da odlučujemo sami o svojoj sudbini. Amir Kliko mr. Historije naglasio je da Dayton nije riješenje za Bosnu i Hercegovinu ali da je tad bila jedina opcija koja je značila pozitivni iskorak Bošnjaka kao naroda.

Za kraj je kazao jednu istinitu anegdotu, koja se odigrala za stolom između Alije Izetbegovića, Slobodana Miloševića i Franje Tudjmana. Miloševič je u jednom trenutku kazao Aliji, kako previše traži, i da toliko se tražiti nije usudio ni veliki Mehmed Spaho. Rahmetli prvi presjednik republike Bosne i Hercegovine mu je tad kazao: Spaho tad nije imao iza sebe ni jednog vezira da mu čuva leđa, a ja danas imam preko 200. 000 prekaljenih boraca koji su dali i koji će uvijek dati život za slobodnu Bosnu i Hercegovinu.