Iako je Manjača jedno od najvećih stratišta nevinih ljudi koji su stradali i patili tokom proteklog rata, danas tu nema ničega što bi podsjećalo na te zločine.
U organizaciji Saveza logoraša Bosne i Hercegovine danas je na prostoru nekadašnjeg logora “Manjača” održana komemoracija u znak sjećanja na patnje i stradanja preko 5000 Bošnjaka i Hrvata koji su prošli kroz ovaj logor. Logor Manjača je formiran već 1991. godine, a u jeku najžešćih borbi sa ratišta u susjednoj Hrvatskoj, Jugoslovenska narodna armija je u ovo mjesto zatvarala hrvatske vojnike i civile. Tokom etničkog čišćenja doline rijeke Sane u ovaj logor su zatvarani Bošnjaci i Hrvati iz Ključa i Sanskog Mosta. Po zatvaranju prijedorskih koncentracionih logora Omarska, Keraterm i Trnopolje, u ovo mjesto su prebačeni i logoraši iz Prijedora i Kozarca.
Komemoraciji u logoru Manjača prisustvovali su izaslanici bošnjačkog i hrvatskog člana predsjedništva, među kojima su bili potpredsjednik Narodne skupštine RS-a Ramiz Salkić, te predsjednik stranke za BiH Amer Jerlagić. Posebno upečatljivo obraćanje prisutnima imao je muftija bihaćki Hasan ef. Makić, koji je i sam bio zatočenik logora Manjača u koji je doveden nakon boravka u logoru Omarska kod Prijedora.
Osuđenici za zločine na Manjači
Za zločine počinjene u logoru Manjača odgovarali su mnogi. Dio presude Milomiru Stakiću, kojom je pred Haškim sudom osuđen na kaznu od 40 godina zatvora, odnosio se i na Manjaču. Radoslavu Brđaninu je pred istim sudom izrečena zatvorska kazna u trajanju od 32 godine. Pred Sudom BiH je na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, a za dovođenje civila u logor Manjača, osuđen Nikola Kovačević. Pred Sudom u Splitu je za zločine počinjene na Manjači osuđen i Mirko Graorac na 15 godina zatvora. Okružni sud u Banja Luci izrekao je jedanaest, osam i šest godina zatvora za pripadnike Prvog krajiškog korpusa vojske RS-a Željka Bulatovića, Sinišu Teodorovića i Zorana Gajića.
Neinformiranom prolazniku idilični prostor nekadašnjeg logora Manjača danas pripada tzv. “Centru za razvoj i unapređenje sela”. Na zločine počinjene na ovom mjestu ne podsjeća ništa. Logoraši Manjače su i danas sa sobom donijeli spomen ploču koju već godinama pokušavaju da postave, ali su je kao i svake godine vratili natrag. Logor Manjača je u kasnu jesen 1992. godine posjećen i registriran od strane Međunarodnog crvenog krsta čime je i započeto njegovo rasformiranje.
Duratović: Ništa ne podsjeća na zločine u Manjači
“Danas, 21 godinu poslije, ništa ne podsjeća na to da je na ovoj lokaciji postojao logor kroz koji je prošlo preko 5000 logoraša. Nema danas bodljikave žice, minskih polja, stražarskih kućica, pasa čuvara, ali ni obične spomen-ploče koja bi podsjećala na sve strahote kroz koje su prolazili logoraši Manjače”, izjavio je za Novo vrijeme Mirsad Duratović, jedan od preživjelih logoraša Manjače, a danas predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor ’92″.
On je dodao da je današnja posjeta Manjači svojevrsna poruka svima da taj zločin ne smije biti zaboravljen. “Posjetili smo Manjaču da bi se sjetili svih nevinih žrtava ovog logora, da bi podsjetili javnost, ali i sami sebe na sve strahote Manjače i da podsjetimo sve odgovorne za formiranje Manjače i sličnih mjesta da nisu ni zaboravljeni i da mi nećemo odustati sve dok i posljednji od njih ne bude priveden pred lice pravde. U tom pravcu, tražimo od Tužilaštva BiH da poveća broj svojih istražitelja i tužilaca za ovu regiju, a pogotovo za regiju Prijedor i rasvjetli sve činjenice oko masovne grobnice Tomašica, od onih koji su odgovorni za njeno postojanje do izvršilaca zločina na terenu”, rekao je Duratović.
NOVO VRIJEME/Sudbin Musić
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.