Dinko Kulenović je profesionalni muzičar publici poznat kao basista grupe Rock Ko Fol. Već par godina uspješno pliva u vodama produkcijske muzike, a njegove numere koriste Netflix, njemački RTL, KiKA, ARD, španjolska nacionalna TVE2, holandska NPO… Muziku koju pravi Dinko moći ćete slušati i u najnovijoj seriji britanske TV kuće Channel 4 The Fear Clinic.
OBJAVI.BA: Dinko, otkud ti u produkcijskoj muzici? Šta je produkcijska muzika ustvari?
KULENOVIĆ: Produkcijsku muziku sam počeo raditi prije par godina. Ova vrsta muzičke produkcije je kod nas manje poznata, i ja sam za to saznao preko intervjua jednog dečka iz Hrvatske koji je radio muziku za trailere nekih holivudskih blockbustera. U suštini, pola onoga što čujemo u filmovima, serijama, na reklamama i tako dalje jeste produkcijska muzika, ostalo je score-to-picture, odnosno muzika koja je rađena namjenski. Ova produkcijska muzika se ne radi namjenski i to je segment koji je u zadnje vrijeme puno dobio na značaju, riječ je o muzici koja se snimi sa namjerom nekog kasnijeg korištenja tamo gdje je prikladna.
OBJAVI.BA: To je – za naše čitaoce sa jeftinijim paketom pretplate – znači jednostavno ona muzika koju slušamo a ustvari i ne znamo da je slušamo? Gdje se do sad sve koristila muzika koju si ti stvarao?
KULENOVIĆ: Da, to je muzika koja se pojavljuje kao pozadina u filmovima, serijama i emisijama. Do sad su moje numere koristili njemački RTL, KiKA von ZDF, španska nacionalna televizija TVE2, nizozemska NPO, RT Hong Kong, zatim televizije i mediji od Rumunije, preko Indije pa do Južne Afrike, Indonezije, UAE… Ali kruna je bio Netflix gdje su stvari sa mog prvog albuma korištene u reality showu „Kaulitz&Kaulitz“ koji prati život braće frontmena grupe Tokio Hotel, te serija The Fear Clinic na britanskom popularnom Channel 4 koji je komercijalna grana BBC-ja.
OBJAVI.BA: Riječ je o za nas pomalo neuobičajenom žanru, otkud ti u njemu?
KULENOVIĆ: Pa to je povezano sa razvojem interneta, jer internet omogućuje taj direktan kontakt sa izdavačima i posrednicima, sa njihovim bazama. Riječ je o istom principu na kojem rade umjetnici širom svijeta – uradiš album i pošalješ izdavaču koji će reći da li mu je to dobro ili nije dobro, da li će uzeti ili neće uzeti. Internet je otvorio vrata takvom radu, pogotovo nama sa ovih prostora jer možeš raditi remote i skraćen je put do izdavača. Ne moraš više živjeti u Los Angelesu da bi radio za Holivud. Sa Balkana ima već nekih desetak autora koji rade nešto ozbiljnije u ovom smislu.
OBJAVI.BA: Ako je riječ o globalnom tržištu vjerovatno je i konkurencija velika – je se li teško probiti u taj svijet i kako si ti uspio u tome?
KULENOVIĆ: Konkurencija je velika. Ja sam uradio par numera za dramedy žanr, odnosno za komediju i dramu i poslao te tri-četiri numere na adrese nekoliko izdavača. U većini slučajeva autori šalju svoje radove na desetine adresa i od njih dvadeset ili trideset odgovori možda dvadeseti izdavač, a meni je odmah odgovorio već drugi. Bila je to kuća Klanglobby iz Hamburga i oni su me pitali da li mogu napraviti album sa petnaest numera. To su kompozicije dužine od oko minut i po do dva i po minuta, zavisno od žanra, a ja uglavnom radim muziku koja se može koristiti u serijama, realityjima i tim takozvanim unscripted emisijama. Radim sada i neke druge stvari ali ne želim da odem previše u širinu i držat ću se muzike za serije.
OBJAVI.BA: Dobro, ali šta se dalje dešava? To što imaš izdavača je još uvijek daleko od toga da se muzika pojavi na Netflixu, RTL-u, Izvornoj TV…
KULENOVIĆ: Izdavač izda album i objavi ga na svojoj platformi, a onda – ako je riječ o boljem izdavaču – oni imaju pristup ovim velikim kućama kao što su Universal, Warner Chapell, BMG i slični. To su veliki konglomerati koji dominiraju i svijetom produkcijske muzike i svijetom muzike generalno. Moj izdavač sarađuje sa BMG-om, tako da se i moj album odmah našao i u ponudi BMG-a. Međutim, i to je prvi korak, tek tad dolazi do onog nivoa na kojem zainteresirani testiraju kakva je tvoja muzika, može li se koristiti u filmovima, serijama i drugim mjestima. Nakon što prođe tu selekciju muzika ide na ekrane.
OBJAVI.BA: Prirodom stvari se nameće sljedeće pitanje – isplati li se to?
KULENOVIĆ: Pa znaš šta, to je ono što ljudi najčešće pitaju [smijeh]. Prvo je pitanje „ima li tu para“, to je taj naš mentalitet i to su posljedice rata i tog poratnog vremena, nas je sve natjeralo da razmišljamo o opstanku. Uvijek razmišljamo kratkoročno, a ovo je u suštini malo dugoročnija stvar. Novac zavisi od placementa, odnosno od toga koliko će se muzika koju napraviš koristiti u emisijama, u serijama, filmovima…
Ja sam imao placement na Netflixu, moja muzika je korištena ljetos u realityju u njihovoj produkciji, ali tantijeme od korištenja te muzike vjerovatno neću dobiti do ljeta iduće godine, dok se ne obavi obračun kao i u svim drugim agencijama za zaštitu autorskih prava. Zato kažem da je to nešto dugoročnija priča, dugoročnije razmišljanje gdje ne možeš odmah očekivati neki veliki novac ali na duže staze se može računati sa zaradom, naravno u zavisnosti od toga koliko je muzika kvalitetna i atraktivna. Za ovaj vid posla treba imati strpljenja, treba biti spreman za kompromise i ostaviti ego po strani jer često se dešava da izdavači imaju primjedbe, zamjerke, traže korekcije… Oni tačno znaju šta žele i tu nema mjesta autorskom egoizmu, što u našem mentalitetu često zna predstavljati problem. Za uspjeh u svijetu se najprije treba riješiti našeg mentaliteta.
OBJAVI.BA: U svakom slučaju tu se barem imaš čemu nadati, za razliku od naših agencija gdje si ono znao dobiti nekog cenera ili tako nešto godišnje?
KULENOVIĆ: E, ove godine sam dobio sto maraka [smijeh]! To funkcioniše sasvim drugačije, mada su nekad i autori nerealni sa svojim očekivanjima. Neko tako kaže da je dobio neku siću, a kad provjeriš u bazi vidiš da ima par pjesama koje potpisuje zajedno sa drugim autorima, a koje se slabo vrte. Tu stvarno ne možeš ništa ni očekivati, kod nas je zaštita autorskih prava i isplata tantijema svjetlosnim godinama iza hrvatskog ZAMP-a, a da ne govorim o nekim još ozbiljnijim sistemima.
Vani imaš neke platforme na koje uploaduješ svoje autorske stvari – čak i u Hrvatskoj imaš taj fol, zove se Focus Control – i nakon što postaviš svoje pjesme te platforme prate streaming radio i tv stanica i gotovo u realnom vremenu možeš imati transparentno uvid u to koliko su se puštale. Takvih aplikacija ima više i ja svakog dana mogu vidjeti gdje se koristila moja muzika, izbaci čak i video koji je postavljen online a u kojem je moja muzička podloga. Ovaj naš obračun tantijema u BiH nema veze s pameću ali nadam se da će se i to promijeniti.
OBJAVI.BA: Ti si i samostalni izdavač, pokrenuo si label Indico Music koji je izbacio nekoliko albuma domaćih autora i izdavača – kako je i biti izdavač i raditi za drugog izdavača?
KULENOVIĆ: Indico sam pokrenuo tokom pandemije kao neki startup projekt, da pokrenemo nešto u svijetu digitalnog izdavaštva i sad kad se osvrnem na ono što smo uradili vidim da imam najviše izdanja gitarista. Pod tom etiketom je objavljeno puno instrumentala sjajnih gitarista kao što su Igor Paspalj, Muris Varajić, sad evo i Mejdi Sulejmani. Kroz Indico sam ustvari shvatio koliko ljudi slabo razumiju digitalno izdavaštvo, streaminge i taj svijet zbog čega se našim izvođačima – čak i nekim koje nazivamo ovdašnjim zvijezdama – dešava da im izdanja na Spotifyu iziđu pod tri različita imena. Radio sam muziku komercijalnog karaktera za naše izvođače poput grupe No Limit Now ili za Lejlu Dolores, za Mikulu pa sam kroz Indico naučio puno o digitalnom izdavaštvu. Ali to nema veze sa produkcijskom muzikom, produkcijsku muziku radim kao autor za stranog izdavača.
OBJAVI.BA: Kad govorimo o izdavaštvu, moram te pitati jedno nezaobilazno pitanje – s obzirom da si iz Prijedora, koliko ti je u izdavaštvu i produkciji uzor bio Halid Muslimović kao pionir te djelatnosti?
KULENOVIĆ: Hahahah, e pazi… ako pogledaš na Google Maps ovo gdje ja živim u Prijedoru, tu imaš jedan bermudski trougao u mom naselju – čine ga kuća Halida Muslimovića, kuća našeg poznatog bubnjara, mog najboljeg druga Anesa Beglerbegovića, i moja kuća. To ti je jedan trougao u kojem nestaju pare sa estrade, toliko o uzorima [smijeh].
OBJAVI.BA: Na kraju, ti si ipak prije svega sjajan basista – hoće li te izdavaštvo i autorski rad odvojiti od svirki?
KULENOVIĆ: Ja sam profesionalni muzičar maltene od svoje sedamnaeste godine, to je ipak nešto drugo. Svirke sa Rock Ko Fol idu prema planu, sad imamo još dvije svirke do pauze, pa u maju idemo u Australiju održati četiri koncerta tamo, a onda se na ljeto opet vidimo ovdje na našim balkanskim prostorima. Jesen je rezervisana za nastupe u Evropi i tako u krug.
objavi.ba
