Drugi i drugačiji u obrazovnom sistemu Republike Srpske

Autor: Nedim Jahić

Danas se formalno nastava iz tzv. „nacionalne grupe predmeta“ provodi u dvadeset škola u entitetu Republika Srpska. Dok roditelji iz Konjević Polja ulaze u treći mjesec bojkota zbog neprimjene ove obaveze za prvih pet razreda područne škole, roditelji iz Vrbanjaca kod Kotor Varoša protest održavaju zbog neuključivanja u spisak “odobrenih”.

Obrazovni sistem u entitetu Republika Srpska danas predstavlja paradigmu diskriminacije, religijskog ekskluziviteta, te udara na osnovne principe tolerancije, uvažavanja različitosti te ravnopravnosti građana i građanki Bosne i Hercegovine. Bio je to 5. mart 2002. godine, kada su entitetski ministri obrazovanja potpisali Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika.

Cilj ovog sporazuma, bila je mogućnost izbora odgovarajućeg nastavnog plana i programa jednog entiteta u okviru obrazovnog sistema škola drugog entiteta za predmete koji zbog vezanosti za etnički/religijski identitet mogu sadržavati nastavne cjeline koje ne odgovaraju uvjerenjima i vrijednostima roditelja i zajednice iz koje đaci dolaze.

Riječ je o predmetima bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika i književnosti, vjeronauka, poznavanja prirode i društva, historije i geografije. Rješenje je trebalo biti privremeno do uklanjanja ideološki obojenih sadržaja i monoetničke perspektive historije, međutim nikakav pomak u tom smislu nije napravljen za više od deset godina od potpisivanja spomenutog sporazuma.

Danas se formalno nastava iz tzv. „nacionalne grupe predmeta“ provodi u dvadeset škola u entitetu Republika Srpska. Dok roditelji iz Konjević Polja ulaze u treći mjesec bojkota zbog neprimjene ove obaveze za prvih pet razreda područne škole, roditelji iz Vrbanjaca kod Kotor Varoša protest održavaju zbog neuključivanja u spisak “odobrenih”.

Godinu dana nakon što su roditelji iz Vrbanjaca jasno postavili svoj zahtjev prema ministarstvu prosvjete i kulture RS-a, ministar Goran Mutabdžija je pred početak školske 2013./2014. na zahtjev kratko odgovorio: “Bilo kakva finansijska opterećenja za nas u ovom trenutku nisu prihvatljiva. Uvođenje nacionalne grupe predmeta u pojedine škole, pored postojećih 20, podrazumijeva dodatno zapošljavanje, podjelu učenika unutar odjeljenja i formiranje novih, što podrazumijeva i nova finansijska sredstva” (30.08). U dvije rečenice, trenutni ministar je oborio sve ono pozitivno što je njegov prethodnik, Anton Kasipović, napravio na ovom putu. Naime, za vrijeme Kasipovićevog mandata, problem koji danas potresa Konjević Polje i Vrbanjce, uspješno je riješen u Prvoj osnovnoj školi u Srebrenici.

Mutabdžija je otišao i dalje. Naime, naglasio je da zahtjev roditelja iz Vrbanjaca treba gledati i kroz činjenicu da se privremeni sporazum između entitetskih ministarstva o tom pitanju “realizira samo u RS, ali ne i u FBiH“. “To je za nas neprihvatljivo. Ako je sporazum, onda važi za cijelu teritoriju BiH”, kazao je tada ministar prosvjete i kulture RS-a. I dok se ministar u pregovorima sa OSCE-om i OHR-om na slučaju Konjević Polja branio tvrdnjom da nisu ispunjeni uslovi za „nacionalnu grupu predmeta“ navedeni u Sporazumu, roditeljima iz Vrbanjaca nije nikada negirao pravo, već je izostanak zaštite njihovih ljudskih prava opravdao nedostatkom sredstava.

Dva mjeseca kasnije dolazi do preokreta. Novi stav Mutabdžije je osvanuo u medijima 30. oktobra: “Ministarstvo prosvjete RS vidi privremeni sporazum među entitetima o uvođenju grupe nacionalnih predmeta za bošnjačke i hrvatske učenike u RS-u, odnosno srpske nacionalnosti u Federaciji BiH, kao oblik segregacije učenika i mi ne želimo da to podupiremo.“

Odjednom, ministarstvo prosvjete i kulture RS-a zabrinuto je za segregaciju i ljudska prava učenika. Naravno, ta zabrinutost ne seže dalje od ove izjave. Zašto? Nije Mutabdžija zabrinut za religijski ekskluzivitet kada se u programu predmeta Moja okolina za prvi razred osnovne škole nalazi „posjeta crkvi i osnovne informacije o vjeri uz razgovor sa sveštenikom“.

Na časovima Vaspitnog rada sa odjeljenjskom zajednicom u trećem razredu na temi “Naše naslijeđe i kultura”, navode se pripreme za Svetosavske svečanosti, čiji je cilj da đak “shvati značaj svetosavskih svečanosti i učestvuje u njihovoj pripremi i obilježavanju”.

U okviru plana za predmet Poznavanje društva, među ciljevima programskog plana za ovaj predmet jeste “upoznavanje života i rada srpskog i drugih naroda u BiH, Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori…”, “sticanje osnovnih znanja o prirodnim, privrednim i kulturnim bogatstvima Republike Srpske, Federacije BiH, Srbije i Crne Gore”, “upoznaju republičke simbole Republike Srpske, BiH, Srbije i Crne Gore”. U okviru teme “Daleka prošlost” jedno od podtema je “Prve srpske države”. Kasnije, na temi Prvog svjetskog rata, kao jedan od ishoda se navodi “učenik će biti sposoban da govori o stradanju Srba u Prvom svjetskom ratu”.  Ili što u posljednjoj lekciji, “Raspad SFRJ 1991/1992”, kao ishod nastave se predviđa da đak “razumije početak i završetak rata u BiH i stvaranje Republike Srpske”.

Ne brine minstra Mutabdžiju ni to šta đaci i roditelji koji nisu pravoslavne vjeroispovijesti misle o tome što je zvanični praznik škola u RS-u – krsna slava Svetog Save.  I istovremeno, dok tvrdi ili da novca nema, ili da bi „nacionalna grupa predmeta“ promovirala segregaciju, ovih dana se susreo sa episkopom zvorničko-tuzlanskim Hrizostomom, te najavio uvođenje pravoslavne vjeronauke u srednje škole.

Obrazovanje u RS-u danas nudi monoetničku perspektivu historije, daje potpuni ekskluzivitet pravoslavnoj vjeronauci, te temelji obrazovnog sistema ne nude prostor drugom i drugačijem u ovom entitetu. Dva mjeseca od početka protesta roditelja iz Konjević Polja i Vrbanjaca, pitanje rješavanja svih nabrojanih pitanja više nije pitanje djece, već političkog prepucavanja SDS-a i SNSD-a. Naime, svaki korak naprijed koji bi Mutabdžija i pomislio da napravi, vjerovatno bi završio SDS-ovim prozivanjem SNSD-a izdajnicima koji popuštaju Bošnjacima, kao što je bio slučaj sa nedavnim obračunom u Višegradu koji se lomi preko leđa predstavnice udruženja „Žena – žrtva rata“, Bakire Hasečić.

Jasna poruka entitetskih vlasti bila je i činjenica da je premijerka Vlade RS-a posjetila školu u Kuljanima, svega tri dana od bojkota zbog nezadovoljstva roditelja čestim smjenama učiteljica. S druge strane, Cvijanovićeva nikada nije ni zašla u Vrbanjce i Konjević Polje, gdje roditelji već dva mjeseca ne šalju svoju djecu u školu, zbog elementarnog pitanja nediskriminacije u pristupu osnovnom obrazovanju. Nisu se slučajno Cvijanovićeva i Mutabdžija digli za pitanje Kuljana. Time žele poslati poruku nejednakog odnosa prema problemu srpske i nesrpske djece.

Konačno, u entitetu u kojem vodeće dvije stranke nemaju više ništa drugo ponuditi, pa dokazivanje nacionalne nadmoći ostaje jedina karta za pobjedu.

www.buka.com