Nakon granatiranja Hambarina, topovi srpskih vojnih i policijskih snaga okrenuti su prema Kozarcu.
Na današnji dan 1992. godine počelo je neselektivno granatiranje šireg područja regije Kozarac, praćeno masovnim egzekucijama građana nesrpske nacionalnosti, etničkim čišćenjem. Za dva dana, 24. i 25. maja 1992. godine na Kozarac je palo oko 24 hiljade granata.
U naseljima koja su imala više od 20 hiljada Bošnjaka, desio se nezapamćen zločin. Hiljade porodica su okovane dubokim bolom i nije malo onih koje još uvijek traže posmrtne ostatke najmilijih.
Brojni građani, ni krivi ni dužni brojali su dane u logorima Keratrem, Omarska i Trnopolje, otvorenim nakon odluke Kriznog štaba opšine Prijedor. U kampanji zločina nisu pošteđene ni žene, djeca, starci, vjerski službenici, intelektualci, ljudi koji su obrađivali svoja imanja.
Džamije Kozarca koje su stotinama godina krasile gradić koji se po prvi put pominje 1334. godine sravnjene su za zemljom. Preciznije rečeno svi objekti u vlasništvu Medžlisa oslamske zajednice Kozarac, pretvoreni su u pepeo.
Na kamenim blokovima Spomen obilježja u Kozarcu, nalazi se 1226 imena. U presudama Haškog tribunala i domaćih sudova, koje se odnose na zločine počinjene u periodu 1992.-1995. godina u regiji Kozarac, izvan svake razumne sumnje je dokazano da su to bili nezapamćeni zločini.
Masovnim povratkom, ulaganjem u lokalnu privredu, kulturu, sport, organizovanjem mirovnih konferencija, podizanjem spomen obilježja, Kozarčani su pokazali kako se poštuje rodni kraj.
Senudin Safić /Mojprijedor.com
