Gdje god da se okrenete na području prijedorske općine, bijeli nišani vas podsjećaju na šehide ovog bosanskohercegovačkog grada.
Na lijevoj obali rijeke Sane, u gradu ili Kozarcu, šehidska mezarja opominju na vrijeme kada je smrt bila bliža od kragne. Naša fina raja podizanjem i održavanjem šehidskih mezarja čuva uspomene na nevine žrtve u nadi da se prijedorska tragedija više nikada i nigdje ne ponovi.
Naši šehidi su trajna opomena ljudskom rodu ali i naš zadatak da vodimo računa kako o šehidima tako i njihovim porodicama. Kako se danas osjećaju majke kojima je ubijeno i po nekoliko djece, to samo one znaju. Zato kada prolazite pored majke, supruge, sestre, brata šehida, odvojite malo vremena da s njima porazgovarate. Možda te majke više nemaju djeca, pa je jako bitno da im se pruži malo pažnje.
Kako se danas osjećaju majke dok miluju nišane ubijene djece? Kako se danas osjećaju majke koje još uvijek tragaju za djecom koju su zadnji put vidjele ljeta 1992.godine i još uvijek čekaju informacije iz Identifikacionog centra Šejkovača u Sanskom Mostu?
Naš odnos prema porodicama šehida i šehidskim mezarlucima, mora biti na najvišem nivou.
Danas se obilježava Dan šehida i neka naše misli i dove budu sa porodicama kojima je ovo jedan od najtežih dana u godini.
Za sve vas koji ovog ljeta planiret provesti godišnji odmor u rodnom kraju, neka bude obaveza da se 29.jula, poslije ikindije namaze nađete u Hambarinama. Tog dana će biti otvaranje Šehidskog Turbeta i prisjećanje na 327 ubijenih mještana ovog mjesta na Mataruškom brdu.
Tekst: Senudin Safić
Foto: Selmir Ljumanović
