MOJA PRVA POSJETA LOGORU OMARSKA

Pise: Mirsad Causevic

Ioako sam stalni govornik i svjedok o  stradanju tokom agresije na  BiH, svaki put poslije tih svjedocenja i govora sve ponovo preživim  i veoma mi je tesko.  Ipak, odlucio sam danas da obidjem taj zloglasni logor i da odam pocast nastradalim i nevinim zrtvama.
Sjećanja na Omarsku,  noć prije odlaska mi nisu dala zaspati. Negdje oko 2:30 izišao sam  iz kuce i zapalio cigaretu.Ujutro sam polako krenuo prema Kozarcu odakle je trebala krenuti kolona.Vrijeme i tropske vrucine gotovo da su bili indeticne kao i te 92.

Na ulasku u logor sam osjetio u jednom trenutku gorcinu i ne moc i polako me je pocela hvatati jeza. Na ulazu u “Bijelu kucu” u mojoj glavi su se  pocele  jedna za drugom smjenjivati  jezive slike  zlocina i lica mucenika.. Sjećanja su oživjela  isto kao da je to bilo juce. Ovo mjesto najgoreg dijela mog života. Na tako zvjerski način tu sam mučen i prebijan.

Ponovo sam vidio sam i cuo vrisku,jecaj,krv i plac zatvorenika.

Vidio sam kako Halim utrca bez odjece i sav crn od udaranja u nasu sobu.

Vidio sam kako su ga ubili tu pred nama da nas zastrase.

Vidio sam krvave zidove i uplasene ljude kako svi sjede u cosku sobe.

Vidio sam komsiju Faudina kako izdise i moli za pomoc.

Vidio sam komisju Fikreta kako pada tu pred nama od udaranja i kako ispusta dusu.

Vidio sam Fadila Sikirica kako upita za vodu i kako ga neljudi ubise pred ocima sina maloljetnika.

Vidio sam komsije,rodbinu i prijatelje kako jedan po jedan nestaju.

Vidio sam gomilu mrtvih ljudi ispred bijele kuce,.

Cuo sam kako prozivaju imena,cuo sam viku  :“lijezi dole na pistu” .

Cuo sam viku :”udri ovoga vidis koliki je !”

Cuo sam dreku: ” Trci majku vam … !”.

Vidio sam i cuo sam sve..
Ponovo sam cuo i  vidio sve, ponovo sam se osjećao bespomoćno.

I dalje bih  ja  bio u tom zanosu, i dalje bi me mučio taj osjećaj gorčine i ponovnog proživljavanja mojih muka da me nisu pozvali  da razgovaram sa predstavnikom Americke ambasade gospodinom Nikolasom Hillom. Ali opet,  koracajuci Omarskom u pratnji  zamjenika  ambasadora, objašnjavajući mu sve od sobe do sobe , ja to sve na brzinu ponovo dozivih.
Tokom razgovora s njim zamolio sam ga da ucini sve sto je u njegovoj moci da se ovaj logor zastiti i proglasi memorijalom,da se postave spomenici ispred svih bivsih logora u BiH koji ce da podsjecaju generacije da se ne zaboravi i ne ponovi. Zatrazio sam pomoc za potraznju nestalih lica i on je obecao prenjeti vladi.

Rekao sam mu da smo mi prezivjeli logorasi zivi spomenici i da dok god ne ostvarimo svoja prava da cemo se boriti za njih.

Danas predsjednik  “Saveza logorasa BiH”   rece da je u BiH  usvojen zakon o zastiti zivotinja i poseban zakon o zastiti livanjskog konja a da je zakon za prava svih logorasa BiH  preskocen.
Zato brate ne treba se uzdati niti u nase niti americko kljuse nego se treba uzdati u krajiski kuvet (ODLUCNOST,SNAGA I ISTRAJANOST) i drzati se krajiskog corluka (PRKOSA)!