Stanovnici ulice Ivice Antunovića u Donjoj Ljubiji kod Prijedora, koja je zbog opasnosti i učestalih saobraćajnih nesreća prozvana cestom smrti, upozoravaju nadležne da će prekopati ovaj putni pravac ako se na istom ne riješi problem prebrze i divljačke vožnje.
I dok ogorčeni žitelji najavljuju da će razne „šumahere“ zaustaviti kanalima širokim jedan metar i dubokim pet do 10 centimetara, mještanin Ahmet Rešidović podsjeća da se zadnjih pet godina zbog istog problema nekoliko puta obraćao vlastima i policiji.
Kada radnici Policijske stanice Ljubija povećaju prisustvo, problem se smanji kao nedavno kada je dolazio Josip Leko, predsjednik Hrvatskog sabora. Ali kada ih nema ili kada nisu opremljeni instrumentima za utvrđivanje brzine, problem se nastavlja. Naime, vozači se u ovoj frekventnoj ulici dugoj 1.500 metara, koja je dio regionalnog puta Ljubija-Prijedor, ne pridržavaju ograničenja brzine od 50 kilometara na čas. Oni tu brzinu prekoračuju čak duplo od dozvoljene, neki voze blizu 200 na sat, a sve se dešava na pravcu ulice pored Železničke stanice, Vatrogasnog doma i Tvornice trikotaže, koji koriste pješaci, starci, biciklisti i djeca koja idu u školu i u centar Donje Ljubije-precizira Rešidović.
Mještani tvrde da se posljednjih godina na području čitave Ljubije najviše nezgoda dogodilo upravo u navedenoj ulici, a najčešći uzroci su brzina i alkohol.
Ovdje smo imali najmanje pet teških saobraćajnih nesreća koje su na mnogima ostavile trajne posljedice. Invalid je ostala i jedna učenica koju je udario mercedes, auto prešlo preko djeteta od godinu dana, a jednom se otkačila prikolica puna balvana koji su uništili voće, baštu i ogradu Muharema Hodžića. Lakših nezgoda i udesa je bilo na desetine i oni se dešavaju skoro svakodnevno-kažu mještani.
Ahmet Rešidović ističe da je prije četiri godine uz nemušto obrazloženje odbijena inicijativa da se na spornoj saobraćajnici naprave ležeći policajci.
Ovde se održava “Velika nagrada Ljubije” u Formuli 1 i niko neće da uvaži činjenicu da je ovo cesta smrti za oko 2.000 Ljubijanaca koji svakodnevno koriste ovaj pravac. Zato iz svoga dvorišta izlazim sa strahom, jer ovdje u nezgodama, osim ljudi, stradaju i saobraćajni znakovi i ograde, nema rasvjete, a od težih vozila podrhtava tlo i pucaju kuće. Kamioni nerjetko idu velikom brzinom s ugašenim svjetlima, a najgore je u ljetnjem periodu, poslijepodne i noću, kada je mnogo buke i pijanih vozača-navodi Rešidović.
Mehmed Imamović kaže da je prije par dana izbjegao smrt kada ga je zamalo udario crni mercedes.
Prije toga sam pogledao lievo i desno, međutim vozač se stvorio niotkuda i jedva sam ga izbjegao-prisjeća se Imamović, koji je poznat u selu jer traktorom izvlači ljude koji slete sa sporne ulice.
Zimus sam ih izvukao pet, šest, a svake godine ih bude desetine zbog čega bih mogao otvoriti šlep-službu. Tako sam čupao policajce, čoveka koji je razbio autobusku stanicu i vozača koji se popeo na vrbu, a o pregaženim psima i mačkama da ne pričam. Kako god, ovo se ne može izdržati i pitanje je vremena kada će neko poginuti-upozorava ovaj penzioner.
Njegova supruga Emsuda naglašava da ljudi neretko skaču u travu da bi izbjegli automobile.
Ovdje ljudi moraju otvoriti sve četiri oka kada idu do komšije, prodavnice i stanice-ističe Emsuda.
Za to vrijeme, mještani predlažu da se u ulici ugradi radar s kamerom koji će snimiti svakog prekršioca dozvoljene brzine.
Spremni smo da njegovu kupovinu podržimo finansijski, jer policija ne može ovdje boraviti 24 sata. Ili to, ili neka nam prave ležeće policajce-kažu oni.
“Ležeći” da se pridignu!
Jedan stanovnik Donje Ljubije se našalio da tamo uopšte ne treba postavljati ležeće policajce.
Ležećih već imamo dovoljno pa bi bilo u redu da se konačno malo pridignu i razmađu stop-palice i počnu kažnjavati ove šumahere. Nema druge nego ih opaliti po džepu. Nismo mi manje kulturni od Njemaca i Švajcaraca, samo kod njih se te kazne pišu i jako su visoke pa ni ne pomišljaju na prekršaj-kaže ovaj Ljubijanac.
Press
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.