Antologija:Fikret i Meca

Piše: Anto Tomić

Logor Trnopolje, august 1992

Fotografije. Stari, ofucani foto albumi, slike nekih dragih ljudi. Događaji koji ostaju u sjećanju. Uspomene.

Ili neke druge fotografije, o ljudima i događajima, koje su se se urezale u sjećanje : Merilin Monro u bijeloj haljini,

Einstein, sa isplaženim jezikom, Willy Brandt na koljenima u Varšavi….

Moja osobna fotografija, koju nikad neću zaboraviti, vezana je za životni period, koji se i mene tiče.

Fotografija, koja je obišla svijet, koja se pojavila u svim značajnim svjetskim novinama (osim u srpskim), i postala simbol nečega, što se smatralo izumrlim u civilizovanoj Evropi. Zločini, genocid, koncentracioni logori u srcu Evrope na kraju 20. vijeka.

Fotografija je nastala u koncentracionom logoru Trnopolje (ili kako su to Srbi zvali – “sabirni centar”) početkom avgusta 92. godine. Na slici, u prvom planu, iza bodljikave žice stoje dva živa skeleta. (Negdje u pozadini sam i ja, ali sam toliko mršav, da sam se komotno mogao sakriti iza metle.)

Fikret Alic

Lijevo na slici je Fikret Alić, Kozarčanin, jedan od preživjelih logora Keraterm. Sa četrdesetak kila težine manje nego po ulasku u logor, Fikret je iz Trnopolja završio u Danskoj, gdje je godinama bio na liječenju. Danas, 21 godinu kasnije, Fikret se vratio u rodni Kozarac, gdje živi sa suprugom i sinom. Redovan je  “gost” u Haagu na suđenjima prijedorskim ratnim zločincima.

Desno na slici je Mehmedin Meca Fejić iz Prijedora. Meca je proveo 3 mjeseca po logorima, od toga najduže u logoru Omarska (na svom bivšem radnom mjestu). Po izlasku iz Trnopolja, Meca je izvjesno vrijeme proveo u Mađarskoj, Češkoj i Njemačkoj, a od ‘94 godine živi i radi u St. Louisu, USA. Oženjen je i ima jednog sina. U rodnom Prijedoru nikad više nije bio.

Mehmedin Meca Fejić

Fikret i Meca danas ponovo izgledaju kao ljudska bića, ali duboki tragovi su na njima ostali. Ta tijela su previše zla pretrpjela, te oči su previše zla vidjela. A sjećanja dušu žderu.

Kako god, nek’ ste nam živi, drugovi moji.

A fotografija će živjeti još dugo, nadživjeće Fikreta i Mecu, i podsjećati pokoljenja na zločine nad nedužnima.