DANI ZIME NA KOZARI
Objavio ElVedo   
Srijeda, 03 Februar 2010

KUD "Osman Dzafic" je u nedelju, 31.01.2010.g. nastupio na manifestaciji "Dani zime na Kozari" ciji je pokrovitelj Opstina Prijedor sa jos nekoliko sponzora.Dan je osvanuo sav bijel i snjezan, ali clanove i grupu ljudi koja ih je pratila na ovaj snjezni pohod snjezni pokrivac nije omeo u polasku.

Ispred doma se krenulo u 10 sati autobusom organizovanim za prevoz do Kozare. Medutim, cesta nije bila ni blizu onakve kakvu su je obecali organizatori i komunalno preduzece, pa smo tako negdje na pola puta dozivjeli strah od proklizavanja busa. Spas je bio u grnu koji je bas tada naisao i spasio nas ove nimalo ugodne situacije.

Kozaru smo zatekli svu u snijegu i pahuljicama sto je u svima izazvalo djecju razdraganost. Krenuli smo put spomenika i bini na kojoj su clanovi KUD-a trebali igrati dvije koreografije u nosnjama, medutim snijeg i hladnoca nisu dozvolili da tako i bude.

 

 

Koreograf Armin Suljanovic zajedno sa svojim igracima i predsjednikom Nihadom Mehadzicem su se dogovorili da sa jednom starom narodnom pjesmom "Mila majko..." ovaj put razvesele publiku, koje je bilo vise nego sto smo i ocekivali.

 

 

Dok su jedni pili kafu u hotelu, drugi su se sportski takmicili, a treci opet zabavu pronasli u motornim sankama jureci okolo.

Posebno zapazen nastup imale su male mazuretkinje iz Gradiske. Snijeg je padao kao iz rukava pa smo utociste nasli u hotelu gdje je bilo dosta gosti koje je zabavljala lagana muzika uzivo.

 Bilo je i standova za prodaju, kao i onih na kojima se za one koji su to htjeli naslo mnostvo hrane pripremljene ispred raznih udruzenja.

 

Dogovor da se nazad krene autobusom u 16 sati prekrsila je grupa od devetero iz naseg drustva koji su nakon kratke konsultacije put ka Kozarcu krenuli pjeske, tacno u 14 sati. Nije ovo bila nimalo laka odluka ali je vesela druzina hrabro isla naprijed pobijedjujuci kilometre svojim hodom.

Negdje na pola puta zastalo se da se popije vruc caj iz termoske, a tad ugledase i ostale clanove koji su se uputili za njima...Smijeh i razdraganost pratili su ove hrabre pjesake cijelim putem.

Nakon dva puna sata pjesacenja stigosmo do punkta broj 1 nadomak Kozarca i tu sacekasmo autobus koji nas tacno u 17 sati doveze pred nas dom u Puharskoj.

Bilo je zaista lijepo i ugodno uzivati u ljepoti Kozare, koja nije samo "necija" vec je i "nasa". Usput nasa najstarija, ali najvitalnija Djemila koja rece da ima 71.godinu predlozi da bi se ovako moglo cesce napraviti grupno pjesacenje i tako spojiti ugodno sa korisnim. Nasim nogama bilo je ugodno dok smo hodali, ali nadati se, da sutra necemo dobiti upalu misica.

Svima selam i pozdrav iz snjeznog Prijedora i sa snjegom zatrpane Kozare.

 

Midheta Delkic

 

 

Komentari (0)

RSS feed Comments

Napišite komentar

Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.

busy